Dok su Wikipedia i brojne druge kompanije i internetske stranice 'štrajkale' zbog američkih SOPA i PIPA zakona, 22 zemlje članice EU potpisale su ACTA-u, sporazum koji se čini puno gorim od navedenih zakona.
Na mreži čak možemo pročitati neke teorije kako su američki zakoni bili dobar mamac koji je zaokupio javnost, dok su se u isto vrijeme u tišini države iz Europske unije pripremale potpisati ACTA-u – što su prije dva dana i napravile.
O ovom se sporazumu piše već danima te bi on trebao uvesti međunarodne standarde za zaštitu intelektualnih prava i njihovo provođenje, no kako se o njemu malo toga zna i kako se donosi iza zatvorenih vrata, mnogi sumnjaju da je ovo samo još jedan potez koji bi trebao dovesti do jače kontrole internetskih korisnika i cenzure sadržaja na mreži.
Brojni su se novinari i stručnjaci raspisali o tim negativnim stvarima koje nas čekaju ako Europski parlament zaista prihvati ovaj sporazum – s obzirom da sljedeće godine ulazimo u EU, ACTA bi se trebala odnositi i na Hrvatsku, a u Forbesu posebno upozoravaju na novu ulogu koju bi mogli dobiti pružatelji internetskih usluga.
Naime, ako zaista dođe do toga oni postanu odgovorni za sadržaj koji na internet stavljaju njihovi korisnici (navodno je to bio prvotni plan koji je na kraju ipak promijenjen), kompanije zadužene za pružanje internetskih usluga na taj bi način postale neka vrsta internetskog policajca te bi nadzirali sadržaj na mreži i zabranjivali ga.
U Forbesu upozoravaju i na još jednu bizarnu situaciju do koje bi mogla dovesti ACTA-a – naime, osim kršenja autorskih prava, odnosno razmjene piratskog sadržaja, kompanije bi mogle zabraniti i 'neovlašteno' korištenje trademarkova (žigova), odnosno imena kompanija i njihovih logoa na internetskim stranicama.
Ova je situacija vrlo kompleksna te bi tako korporacije mogle tražiti uklanjanje internetskih stranica i blogova na kojima se nalaze njihovi logotipi ili ako smatraju da na neki drugi način krše trademarkove (pogotovo ako se na tim stranicama negativno piše o njima), a kako bi broj takvih zahtjeva mogao biti jako velik, ISP-ovima bi bilo najlakše da uklone sve te stranice kako ne bi imali problema s eventualnim tužbama, što može dovesti do teške cenzure.
Možemo zamisliti i drugačije scenarije – npr. kupimo film na DVD-u/Blu-rayju, prebacimo ga na računalo i uploadamo na neki servis za razmjenu datoteka ili pohranu podataka (npr. Dropbox) i šifru damo prijatelju da pogleda taj film – dakle, umjesto da smo nekom posudili DVD kao fizički medije da pogleda film (što je potpuno legalno), poslali smo mu digitalnu verziju preko interneta (dakle, 'digitalna' posudba).
Po onome što možemo pročitati na internetu, pružatelji internetskih usluga zbog ovog bi korisnike mogao opomenuti ili bi mogli imati problema zbog kršenja autorskih prava.
Upravo najveći problem ACTA sporazuma – osim što je prilično tajanstven i njegov se sadržaj stalno mijenja, jest da su njegove odredbe preopširne i mogle bi puno ovisiti o 'slobodnoj volji' onoga tko bude zadužen za nadzor problematičnog sadržaja.
Ima još dosta vremena do kada će Europski parlament glasovati o prihvaćanju ACTA-e (negdje u lipnju) te se nadamo da ćemo do tada saznati točne informacije oko njegova sadržaja, a sigurno je da možemo očekivati i prosvjede poput onog u Poljskoj (navodno će se početkom veljače prosvjedovati u Švedskoj), odnosno daljnje 'aktivnosti' Anonymousa i drugih hakera.