Knutson, meteorolog iz Nacionalne uprave za oceane i atmosferu iz Princetona, N.J, u svojim je ranijim znanstvenim radovima iznosio bojazan da bi klimatske promjene mogle povećati učestalost oluja.
Međutim, u svojoj novoj studiji, koju je u nedjelju objavio časopis Nature Geoscience, Knutson predviđa da bi krajem stoljeća broj uragana na Atlantiku mogao pasti za 18 posto.
Od uragana Katrina koji je 2005. pogodio Sjedinjene Države, uragani su često smatrani simbolom globalnog zagrijavanja i mnogi su stručnjaci za klimu zaključili da je porast broja uragana zadnjih godina povezan s globalnim zatopljenjem i rastom temperatura voda.
Nasuprot njima, skupina stručnjaka koja je proučavala uragane, bila je skeptičnija i ustvrdila je da uragani nemaju veze s globalnim zagrijavanjem. Ta je skupina porast broja uragana zadnjih godina povezala s prirodnim višedesetljenim ciklusom.
Knutson, koji je svoju novu studiju temeljio na kompjuterskom modelu, predvidio je da će broj uragana na Atlantiku pasti za 18 posto do kraja stoljeća.
Broj najvećih oluja, s vjetrovima jačim od 110 km na sat, oslabjet će u učestalosti za 8 posto. Tropske oluje, s vjetrovima od 62 do 117 km na sat, smanjit će se za 27 posto.
Međutim, Knutsonova studija ne donosi samo dobre vijesti. Njegov kompjuterski model predviđa da će uragani biti vlažniji i razorniji.
Međutim, javile su se i kritike i pohvale na novu studiju. Tako Kerry Emanuel, ekspert za uragane, koji je inače pun hvale za Knutsona kao znanstvenika, drži da kompjuterski model ima brojne slabosti i "ne može nikako vjerodostojno replicirati oluje".
Drugi pak zamjeraju studiji što se previše bavi učestalošću oluja, a zanemaruje intenzitet, trajanje i snagu.
Sezona uragana na Atlantiku počinje 1. lipnja i u redovnoj godini formira se oko 10 oluja koje dobiju ime. Šest od njih prerastu u uragane, a dvije postaju veliki uragani. Prosječno, svake tri godine oko pet uragana pogađa Sjedinjene Države.