Mnoge životinje iz ove vrste imaju smrtonosnu bolest raka, koja je zarazna i širi se ugrizom. Skupina stručnjaka ustanovila je da zbog genetskih nedostataka vrsta nije u stanju razviti otporne mehanizme protiv bolesti.
Stručnjaci sa sveučilišta u Sydneyu ustanovili su da se bolest među tasmanijskim vragovima rašilila 90. godina promjenom staničnog tkiva kod jedne životinje. Stanice raka dalje su se prenosile ugrizima, izjavila je Katherine Belov iz skupine stručnjaka koja istražuje bolest.
Tasmanijski vrag (Sarcophilus harrisi) nazvan je tako zbog svog divljeg ponašanja, crnog krzna i ušiju koje pri uzbuđenju poprimaju svjetleću crvenu boju. Tasmanijski vrag u prirodi se danas može naći samo na australskom otoku Tasmaniji.
Kod oboljelih životinja stvaraju se tumori na licu koji ih ometaju u uzimanju hrane te one na kraju ugibaju od gladi.
Procjenjuje se da se populacija tasmanijskih vragova zbog bolesti smanjila za 90 posto i da ih sad ima oko 100.000.
Slična sudbina mogla bi zadesiti i druge životinje u Australiji, upozorava Belov. I kljunaši (ornithorhynchus anatinus) i koale imaju vrlo homogene genske zalihe.
"Zastrašujuće je, ali gubitak genetske raznolikosti otvara vrata
ubrzanom širenju mnogih novih i starih bolesti", izjavila je Belov.
Vlasti u Tasmaniji još su prošle godine objavile tezu o manjkavoj genetičkoj raznolikosti tasmanijskih vragova. Znanstvenici su u mozgu životinja pronašli rasprostranjene promjene nasljednih osobina u stanicama tumora, koje su kod svih pregledanih životinja bile identične.
Stručnjaci su prenijeli 47 zdravih životinja s tasmanijskog otoka na australsko kopno, nadajući se da će njihovim životom u zoološkim vrtovima uspjeti očuvati vrstu.