Sve dosad, najistočniji ostaci neandertalskog čovjeka bili su ostaci dječaka starog osam do deset godina koji su 1938. iskopani u Teshik-Tashu u Uzbekistanu.
Bilo je fosila iz nalazišta koji su još istočnije, ali se zbog njihove fragmentarnosti ne može reći je li doista bila riječ o neandertalcima ili o današnjem čovjeku.
Ta je zapreka uklonjena zahvaljujući strelovitom razvoju
postupaka genetske analize koji omogućuju da se, iz sićušnih uzoraka (reda 0,2 grama) koji se uzimaju s vrijednih okamina, dobiju dosad nepoznati podaci, a da se okamine pritom ne oštete.
Iako će se istraživanje nastaviti, ekipa genetičara Svantea Paaba s Instituta Maxa Plancka za evolucijsku antropologiju u Leipzigu zaključila je da 'neočekivana nazočnost neandertalaca u južnom Sibiru postavlja pitanje o njihovoj mogućoj nazočnosti još istočnije, u Mongoliji i u Kini'.