Znanstvenici su do te spoznaje došli analizom radarskih podataka prikupljenih pomoću letjelice Cassini. Dine na Titanu zauzimaju površinu veličine Kanade, odnosno 13 posto čitavog mjeseca. Već je ranije ustanovljeno kako je Titan, koji je najveći Saturnov prirodni satelit, zapravo jedini mjesec u Sunčevom sustavu koji ima atmosferu i planetarne klimatske procese.
Titanove dine, međutim, nasuprot onih na Zemlji su gigantske. Široke su između jednog i dva kilometra, dugačke nekoliko stotina kilometara te visoke oko 100 metara, stoji na stranicama Europske svemirske agencije (ESA).
Ipak, njihova veličina nije ujednačena, kao niti međusoban razmak, te se na taj način odaje okolina u kojoj su formirane i u kojoj su se razvijale. Još jedna bitna razlika jest i u tome što pijesak na Titanu nije napravljen od silikata, kao na Zemlji, već od čvrstih ugljikohidrata, koji dolaze iz atmosfere Titana. Oni se u zasad nepoznatom procesu za znanstvenike, oblikuju u milimetarska zrnca.
Gotovo sve dine na Titanu nalaze se u nizinskim dijelovima i u ekvatorijalnom dijelu. One sjevernije su daleko tanje i većeg međusobnog razmaka, a znanstvenici vjeruju kako je to možda posljedica Saturnove eliptične orbite.