Centar za genetiku i javnu politiku Sveučilišta Johns Hopkins u Washingtonu objavio je studiju o praksi preimplantacijske genetske dijagnostike u časopisu Fertility and Sterility Američkog društva za reproduktivnu medicinu. Anketa je poslana na 415 klinika, a 190 ih je odgovorilo.
Anketa iz 2005. pokazuje da se u jednom od 20 pokušaja in vitro trudnoća u SAD koristila PGD. 23% ispitivanih klinika je reklo da je PGD učinjena kako bi stvorili "dizajniranu bebu", tj. bebu čiji je imunološki sustav kompatibilan onome od bolesnog brata ili sestre, omogućavajući liječnicima da prikupe tkivo ili stanice pri porodu za liječenje brata ili sestre. U praksi se 1% svih PGD izvede s tim ciljem.
42% klinika koje izvode PGD je izjavilo kako su to činili zbog nemedicinski vezane spolne selekcije. Približno polovica tih klinika bi spolnu selekciju ponudila jedino za drugo ili slijedeće dijete. Prema tim rezultatima, 9% svih PGD u SAD-u je 2005. napravljeno samo radi spolne selekcije.
Zaključci istraživanja pokazuju da sve više Amerikanaca koristi PGD da ima "dizajniranu bebu", a ne samo da budu sigurni da dijete neće imati određene bolesti.
Etičar Arthur Caplan sa Sveučilišta Pennsylvania je rekao kako te rezultate drži "iznenađujućim" te da je određivanje spolne selekcije samo za obiteljsko uravnoteženje "zabrinjavajuće".