Nekoliko se godina mislilo kako sisavci u mozgu imaju dva sistema donošenja odluka koja funkcioniraju različitim brzinama kada se suoče s različitim situacijama.
Novo istraživanje Sveučilišta Bristol podupire tu teoriju i pokazuje kako su evolucijski pritisci stvorili potrebu za formiranje još jednog dijela u mozgu koji je sporiji, ali prikuplja više informacija zbog što preciznijih odluka.
'fMRI nam je otkrio da se dijelovi vanjskog korteksa (koji su se razvili nedavno u našoj evolucijskoj prošlosti) također koriste za donošenje odluka', rekao je Pete Trimmer, voditelj studije.
Zašto mozak treba ova dva područja za donošenje odluka? Koje prednosti donosi novi sistem? Nakon svega, dodatni dio za mozak znači dodatnu težinu i energiju. Znači li to da je stari dio mozga za donošenje odluka suvišan? Ako je tako, je li moguće da atrofira tako da će s vremenom naš mozak postati manji?
Kako bi odgovorio na ova pitanja, Trimmer je izgradio teorijske modele koji predstavljaju dva sistema u kojima je opisan jedan sistem za kojeg se pretpostavlja da reagira veoma brzo, ali netočno, te drugi koji reagira tek nakon što je prikupio dovoljno informacija i stoga je sporiji.
Rezultati istraživanja pokazali su kako su nam zapravo potrebna oba sistema, kada je razina prijetnje visoka, kao rizik od napada opasne životinje, korisno je imati sistem koji će reagirati brzo, čak i ako je netočan. Ali kada se nađemo u složenijim situacijama, kao što je neki društveni odnos noviji je sistem od veće koristi.
'Kada je život postao kompliciraniji, potreba skupljanja informacija prije donošenja odluke utjecala je na razvitak novog sistema u mozgu. To je moglo dovesti do brzog razvoja korteksa kod sisavaca. Ako ljudi nastave živjeti u svijetu opasnom poput brzih automobila, još uvijek ćemo imati potrebu za donošenje brzih odluka te stoga nije vjerojatno da će atrofirati u skorije vrijeme', rekao je Trimmer.