Dosad se tople trope smatralo preprekom koja razdvaja polarne medvjede na Arktiku od pingvina na Antarktiku. Tek se za nekoliko vrsta znalo da žive na oba polarna područja, poput dugomigracijskih sivih kitova ili arktičkih čigri. 'Najmanje 235 vrsta živi u morima na oba pola, unatoč njihovoj međusobnoj udaljenosti od 11 tisuća kilometara', kaže se u Popisu života u moru, međunarodnog projekta kojim se želi na jednom mjestu prikupiti podatke o svjetskim oceanima i čiji bi konačni rezultati, nakon deset godina trajanja projekta, trebali biti poznati u listopadu 2010.
Među vrstama koje žive na oba pola su crvi hladnih mora, rakovi, morski krastavci i pužoliki pteropodi. Oni čine dva posto od ukupno 7.500 antarktičkih i 5.500 arktičkih bića, koja su dio svjetske populacije od 250 tisuća vrsta, koliko ih je do danas poznato. 'Arktik i Antarktik mnogo su sličniji nego što smo mislili', rekao je Ron O'Dor, jedan od znanstvenika koji rade na projektu. Identičnost pripadnika 235 vrsta potvrđena je genetskim pretragama. Rezultati istraživanja, kao i otkriće da u hladnim morima buja život, doveli su do toga da se sad postavlja pitanje o tome 'odakle su stigle uobičajene polarne životinjske vrste i kako su završile na oba kraja Zemlje', navodi se u rezultatima projekta.
Jedna od teorija je da su hladne struje s dna Atlantskog oceana prenijele larve nekih vrsta sjeverno od Antarktike - čime su izbjegnute tople vode koje bi ih ubile, ali u morskim dubinama oko ekvatora nisu pronađene nikakve vrste koje vole hladnu vodu, koje bi potvrdile tu teoriju.