Znanstvenici pod vodstvom Angele Friederici puštali su talijanske rečenice četveromjesečnoj njemačkoj bebi. Kako su mjerenja na EEG-u pokazala, mozak četveromjesečne bebe memorirao je u roku od jedva petnaest minuta sintaktička pravila između pojedinih jezičnih elemenata i počeo reagirati na svako odstupanje od tih već naučenih obrazaca.
Brzina kojom djeca uče jezike uvijek iznova čudi roditelje i lingviste. Nove riječi pamte za tren, kako i gramatička pravila. Već vrlo mala djeca u stanju su spoznati odnose između susjednih slogova, ako se u istom sastavu ponove samo nekoliko puta, a isto tako uočavaju i gramatička pravila koja se odnose na vrlo udaljene elemente u jednoj rečenici.
Dosad su lingvisti mislili da se te mogućnosti spoznaje razvijaju kod djece tek oko 18. mjeseca života. Prof. Friederici smatra da se to događa već puno ranije.
Dok je obrada krivih i pravilnih rečenica u početku proizvodila slične krivulje EEG-a u mozgu četveromjesečne bebe, dva tipa rečenica su u četvrtom prolazu, dakle nakon 'učenja' bebe kraćeg od petnaest minuta, izazvala vrlo različito aktiviranje u bebinu mozgu.
'U toj se dobi naravno još ne mogu registrirati sadržajne greške', kaže Friederici. Ali, studija pokazuje da su bebe, puno prije semantičkog razumijevanja, u stanju spoznati i generalizirati pravilnosti na razini glasovne površine. Mozak očito iz rečenica koje je bebe čula automatski filtrira sintaktičke veze i tako je već u najkraćem roku u stanju spoznati odstupanja. Za kasnije učenje jezika ti su rani procesi važan temelj, ističu znanstvenici s Max Planck Instituta.