Arktički led ubrzano se topi

Slika nije dostupna
Satelitske snimke snimljene tijekom 2004. i 2005. godine, zabilježile su drastično sužavanje arktičkog ledenog pojasa. Nestalo je 14 posto ledenog pokrivača, što je veličina Pakistana ili Turske!

Posljednjih desetljeća arktički led se i inače topio i svake godine gubitak je iznosio 0,7 posto.

Topljenje leda znanstvenici nedvojbeno povezuju s globalnim zatopljenjem, koje je posebno izraženo na Arktiku, koji se zagrijava dvostruko brže nego ostatak zemaljske kugle.

Zabilježeno smanjenje ledenog pokrivača najdrastičnije je od 1978. godine, od kada sateliti prate stanje na Arktiku.

Iako je topljenje arktičkog leda tijekom ljetnih mjeseci uobičajena pojava, kada se topi tzv. sezonski, tanak led, stručnjaci sada govore o topljenju 3 metra debelog "vječnog" ili barem višegodišnjeg leda, koji redovito "preživi" barem jedno ljeto.
 
- Višegodišnji led je manje slan, u njemu ima više mjehurića zraka i površina mu je stoga grublja pa sateliti potpomognuti uređajima na bazi radara mogu nedvojbeno utvrditi radi li se o sezonskom ili višegodišnjem ledu, rekao je dr. Son Nghiem iz NASA-e.

- Prošlih godina zabilježili smo slične promjene, no one su bile znatno manje i ograničene na određena područja, a ovo je, najblaže rečeno, ogromna promjena, dodao je Nghiem.

Nestao je trajan led veličine 730 tisuća kilometara kvadratnih, najveći gubitak pogodio je istočnu stranu Arktika, koja gravitira Rusiji i sjeveru Europe, a pojava je pogodila i zapadni dio otvoren prema Americi i Atlanskom oceanu.

- Do sada smo mogli govoriti o smanjenju ledenog pokrivača od 6,4 do 7,8 posto tijekom jednog desetljeća, no ovo je brojka od 14 posto tijekom samo jedne godine, naglasio je Nghiem. 

Znanstvenici sada grozničavo traže uzroke ove pojave, a neki ih vide u neobičnim vjetrovima koji u posljednje vrijeme pušu prema Arktiku i možda guraju stari led od istoka prema zapadu, što rezultira njegovim topljenjem.  

I dok arktički led ubrzano nestaje, znanstvenici strahuju od posljedica.

Led, naime, reflektira sunčevu svjetlost natrag u svemir, dok more tu energiju apsorbira. Što brže nestaje led, to se brže zagrijavaju oceani, čime se zatvara lanac globalnog zatopljenja, čije bi efekte, sudeći prema situaciji na Arktiku, mogli osjetiti mnogo prije nego se do sada mislilo.