Nakon što su amerikanci privremeno odustali od pokušaja izglasavanja kontraverznih SOPA-a i PIPA-a zakona, mnogi su analitičari zaključili je ovo samo 'mala pobjeda interneta' te da sigurno možemo očekivati nove pokušaje donošenja nekih zakona koji će se zalagati za poštivanje intelektualnog vlasništvo na internetu, no njihova primjena mogla bi dovesti do cenzure i nadzora mreže.
Jedan takav sporazum priprema se već nekoliko godina – i to u tišini i bez velike medijske pozornosti kao u slučaju navedena dva američka zakona, a riječ je o ACTA-i (Anti-Counterfeiting Trade Agreement), sporazumu o zaštiti intelektualnog vlasništva.
Treba napomenuti da je ovdje riječ o međunarodnom sporazumu kojeg su već potpisale SAD, Australija, Kanada, Japan, Maroko, Novi Zeland, Singapur i Južna Koreja, a pregovore je od 2007. uključena i Europska Unija koja bi također trebala ratificirati ovaj sporazum.
Njegovi potpisnici kažu da je cilj ACTA-e stvaranje zakonodavnih okvira i poboljšanje globalnih standarda zaštite intelektualnog vlasništva te efikasnija borba protiv piratstva i krivotvorina.
No, kao i u slučaju SOPA-e i PIPA-e, brojne organizacije i stručnjaci upozoravaju da je ovaj sporazum samo neka vrsta paravana napravljena kako bi se uvela kontrola internetskih korisnika i cenzura interneta te može dovesti do kršenja osnovnih ljudskih prava, uključujući slobodu govora i privatnost komuniciranja.
Navodno udruge za zaštitu intelektualnog vlasništva žele veću kontrolu nad protokom informacija i sadržaja na internetu te uvođenje tzv. 'three strikes' zakona prema kojem bi korisnici koji tri puta budu optuženi za kršenje autorskih prava (skidanjem ili dijeljenjem filmova, glazbe...) bili stavljeni na 'crnu listu' i zabranilo bi im se daljnje korištenje interneta, dok bi pružatelji internetskih usluga postali odgovorni za sadržaj koji korisnici uploadaju na stranice te bi ih zbog toga morali gasiti.
Pod velom tajnosti
Na veliku opasnost ovog sporazuma upozorili su i neki stručnjaci za zaštitu intelektualnih prava iz SAD-a koji su u svom pismu Baracku Obami krajem 2010. godine izrazili veliku zabrinutost jer se pregovori o ovako važnom međunarodnom sporazumu vode pod velom tajnosti i bez nekih javnih debata koje bi građanima SAD-a (i svima ostalima) objasnili što oni u biti pregovaraju.
No, zato su aktivnu ulogu u donošenju ovog sporazuma imali, kako stoji u pismu Obami, 'specijalni interesi koji će imati izravnu korist od novih restriktivnih pravila koja mogu naštetiti javnom internetu', a ti 'specijalni interesi' su multinacionalne korporacije i organizacije poput udruženja filmaša, diskografa, farmaceuta.
Na stranicama Stop ACTA možemo pročitati izjave nekih članova Europskog parlamenta i različitih organizacija koji upozoravaju da Europski parlament nije sudjelovao u pregovorima oko donošenja ovog sporazuma te izražavaju žaljenje što je izostala 'demokratska debata oko pregovora koji bi mogli imati veliku utjecaj na fundamentalne slobode poput slobode izražavanja'.
Također, navodi se i da je odgovornost pružatelja internetskih usluga za sadržaj koji korisnici postavljaju na internet jednaka odgovornosti pošte za sadržaj pisama koja se šalju.
Na internetu možemo pronaći veliki broj informacija oko ACTA-e, a puno toga oko ovog sporazuma i dalje nije jasno. Prema onome što piše na brojnim stranicama protivnika ACTA-e možemo zaključiti da se u tajnosti stvara međunarodni sporazum u koji nisu uključeni članovi Europskog parlamenta i oko kojeg nije bilo demokratske debate – ali su zato uključene brojne organizacije koje će od njega imati koristi, a taj bi sporazum direktno mogao ugroziti osnovna ljudska prava.
ACTA-u bi ovog tjedna trebala ratificirati Poljska – na to su odmah reagirali Anonymousi i poljski 'Polish Underground' hakeri koji su srušili internetske stranice poljskog predsjednika i parlamenta, a u znak protesta poljska stranica Wikipedije najavila je zamračenje.