Strah da bi se mogli izdvojiti, da neće pronaći prijatelje, strah od toga da bi se mogli osramotiti pred razredom ili da će iznevjeriti očekivanja roditelja muči mnoge školarce i čak izaziva bolesti.
Teško je točno reći koliko djece strahuje od škole, "jer mnoga djeca naprosto o tome ne govore", izjavila je austrijska pedagogica Marie Luise Doblhofer iz gimnazije u Welsu.
Istraživanja u zemljama njemačkog govornog područja navode na zaključak da se više od 20 posto učenika boji škole. Simptomi toga straha različiti su. "Tijelo govori ono što duša ne može izreći", opisala je Doblhofer način izražavanja straha.
Djeca koja strahuju od odlaska u školu mogu imati bolove u trbuhu, glavobolju, zlo im je ili povraćaju, a znaju biti i utučena, bezvoljna, agresivna ili depresivna.
Različiti su i razlozi tih pojava, a među najvažnijima su bojazni da će zakazati ili se osramotiti pred razredom.
"Često škola što su je odabrali roditelji naprosto nije prikladna za dijete", izjavila je Doblhofer, upozoravajući da roditelji ponekad pred djecu postavljaju i prevelike zahtjeve.
Ponekad se uzroci nelagode mogu pronaći u samoj obitelji. "Previše strašljivi roditelji, koji su se sami bojali škole, prenose taj strah na vlastitu djecu", smatra Doblhofer.
Često se iza straha od škole krije bojazan djeteta da ga sredina neće prihvatiti ili da neće pronaći prijatelje. Neka djeca nisu ni naučila ostvarivati kontakte i boje se odvajanja od kuće. U posljednje vrijeme djeca se sve više boje nasilja i mobbinga u školi.
Strah od škole može se pojaviti u različitim situacijama, a najčešće se javlja kod učenika u pubertetu, u prvom redu kod djece između 12 i 14 godina. Kriznu skupinu predstavljaju i prvašići.
Pedagozi su kod djevojčica registrirali strah češće nego kod dječaka, odnosno "djevojčice u najmanju ruku češće razgovaraju o svojim osjećajima", smatra Doblhofer. Univerzalni lijek protiv straha ne postoji, ali pomaže česti i pravodobni razgovor o problemima.
"Često su dovoljni razgovori s vršnjacima na putu do škole, a u drugim slučajevima potrebna je pomoć odraslih", smatra psihologica.