To je otkriće rezultat pokusa Rachel Batterham s Universiti college London. Ona i njezini kolege koristili su funkcionalnu magnetnu rezonanciju za prikaz mozga osam ispitanika kojima su dane infuzija ili obične fiziološke otopine, ili PYY- hormona koji se luči u crijevima nakon jela, a djeluje kao snažan potiskivač apetita. Pola sata nakon infuzije i snimanja, ispitanicima je ponuđen švedski stol na kojem su bila njihova omiljena jela.
Funkcionalna magnetna rezonancija pokazala je da se ispitanicima kojima je dan PYY, koji učinkovito oponaša osjećaj sitosti nakon jela, povećala aktivnost hipotalamusa- dijela mozga koji upravlja bazalnim metabolizmom. No, povećala se i aktivnost u višim moždanim središtima koji su odgovorni za nagradu i užitak, kao što je čeoni dio moždane kore.
Štoviše, te su promjene u moždanoj aktivnosti bile razmjerne broju kalorija unesenih pola sata poslije, za vrijeme obroka. Kod ispitanika koji su dobili infuziju fiziološke otopine, aktivnost hipotalamusa je bila ta koja je upućivala na to koliko će kalorija biti konzumirano, dok je kod ispitanika koji su dobili PYY na to upućivala aktivnost središta za nagradu i zadovoljstvo.