Znanstvenici Sveučilišta Južna Kalifornija uskoro počinju drugu fazu u svom istraživanju mrežničkih implantata koji sadrže minijaturni kompjutorski čip, načičkan lektrodama.
Kada bude implantiran, pacijent će koristiti kameru, postavljenu u naočale. Usadak preuzima slike iz kamere i šalje signale mozgu, omogućujući slijepoj osobi da razluči oblike, razliku između tamnog i svijetlog, a donekle i boje.
Na Sveučilištu Missouri, profesorica Kristina Narfstrom prilazi istom problemu na drugi način, vodeći istraživanja na slijepim mačkama.
Narstraf kaže kako mačke pogađaju iste očne bolesti kao i ljude, a njihove su oči veličinom i građom gotovo jednake ljudskom oku, što ih čini dobrim kandidatima za istraživanja vida. Kod njih se prirodno pojavljuje naslijedna sljepoća koju profesorica Narfstrom pokušava izliječiti.
Ona usađuje u mrežnice očiju slijepih mačaka čip promjera samo dva milimetra. "Ovaj maleni mikroprocesor zamjenjuje umiruće fotoreceptore u mrežnici - štapiće i čunjiće - koji svjetlosne impulse pretvaraju u električne, kakvi se dalje prenose u mozak. Usađeni čip radi točno isto to", rekla je Narfstrom. S usađenim mikroprocesorom, mačke puno
dulje zadržavaju prirodnu sposobnost vida od onih kojima nije bio usađen čip.
S druge strane, znanstvenici sa Sveučilišta Južna Kalifornija očekuju da bi, ako njihovo istraživanje bude teklo po planu, kombinacija mikročipa i kamere u naočalama mogla biti dostupna na tržištu već za dvije godine.