Nakon stupanja u brak, povećanje tjelesne mase postaje vrlo vjerojatno, a vrijeme provedeno u tjelovježbi se naglo smanjuje. Ključna otkrića: mladi parovi koji stupe u brak ili počnu živjeti zajedno u većem postotku bilježe porast tjelesne mase nego što je to slučaj kod samaca.
"Rezultati istraživanja upućuju na činjenicu da dijeljenje kućanstva s partnerom čini predispoziciju za pretilost i za ponašanja koja rezultiraju pretilošću" pišu autorice studije, dr. sc. Natalie The i dr. sc. Penny Gordon-Larsen s University of North Carolina.
Podatci su dobiveni proučavajući gotovo 8000 muškaraca i žena koji su praćeni u razdoblju od 1995. do 2002. Prikupljeni su podatci o visini, tjelesnoj masi, tjelesnoj aktivnosti, vremenu provedenom ispred ekrana (TV, računalo, video igre), te o bračnom statusu sredinom 90-tih i 2001./2002. godine.
Sredinom 90-tih nitko od ispitanika nije bio u braku, 2001. i 2002. godine s partnerom je živjelo 16% ispitanika, a oženjeno je bilo 14%.
Među udanim ženama, kao među onima koje su živjele s partnerom bio je veći postotak pretilih. Isto je vrijedilo i za muške ispitanike. Također, i muškarci i žene koji su u braku ili žive zajedno više su upražnjavali sjedilački način života nego samci. Unatoč tome, rezultati prijašnjih istraživanja pokazuju da sjedilački način života u braku ne mora trajati "dok nas smrt ne rastavi": ako jedan od partnera poveća aktivnost, drugi partner često također poboljša svoje navike u istom smislu.