Dok hoda nepoznatim mjestima, Daniel Kish ima poseban način snalaženja. Pucketa jezikom i sluša kako se taj zvuk odbija od objekata kojima je u tom trenutku okružen. Objašnjava kako je istrenirao svoj mozak da te 'povratane' zvukove preoblikuje u slike i formira, kako kaže, posebe mape auditorija prema kojima se i kreće štapom. Novinaru CNN-a točno je objasnio gdje se nalaze pojedini objekti oko njega.
'Kada mi emitiramo neki zvuk, mi ispitujemo okolinu. Pitamo, 'Gdje si ti?' i 'Tko si ti?', a priroda nam onda odgovara', pojašnjava Daniel koji je 2000. u SAD-u osnovao i posebnu udrugu jer svojom tehnikom želi pomoći svima koji ne vide. Do sada je uspio čak 500-tinjak djece naučiti da 'vide ušima', prenosi CNN.
'To doista nije teško naučiti. Vjerujem da je naš mozak jednim dijelom već pripremljen na ovo. Samo trebamo to osvjestiti', uvjeren je Daniel.
No, mnogi se s njim ne slažu i vjeruju da ova tehnika slijepima treba biti tek pomoćna opcija. Od kontaktiranih 50 škola za slijepe, samo su dvije izrazile zanimanje za njegovu tehniku. Od 1.300 različitih agencija i udruga, samo ih je 10 željelo raditi s njim. No Daniela to ne obeshrabruje i uvjerava da je jedan od najvećih problema što 99% slijepaca, o snalaženju i samostalnosti, uče zapravo ljudi koji vide.
Stoga posebice želi ohrabriti mlade da koriste njegovu tehniku, da pucketaju jezikom i osluškuju eho, odnosno odbijanje valova zvuka u prirodi, od primjerice automobila, zgrada, životinja te da na taj način mogu biti manje ovisni o drugima. Daniel uvijek pokazuje snimke slijepih ljudi koji pomoću njegove tehnike treniraju brdski biciklizam, igraju košarku ili voze skejt.