"To je vrlo važno jer su jezične sposobnosti djece dokazani
pokazatelj uspjeha pojedinca kasnije u životu", kazao je Robert J. Sampson sa sveučilišta Harvard, Cambridge u saveznoj državi Massachusetts.
"Iznenađujuća je", dodao je Sampson, "trajnost tog učinka, koji se osjeća čak i nakon što dijete napusti nepovoljno susjedstvo", rekao je Sampson.
Studija je obuhvatila više od 2.000 djece iz niže, srednje i gornje klase, u dobi od 6 do 12 godina koja su živjela u Chicagu u vrijeme kada je započeta studija sredinom 90-ih godina.
Znanstvenici su tijekom 7 godina pratili djecu koja su doseljavala u Chicago i selila iz toga grada u druge dijelove SAD-a. U tri različite prigode, intervjuirali su djecu i njihove roditelje ili skrbnike te djecu podvrgnuli testovima čitanja i poznavanja rječnika.
Ekipa se usredotočila na analizu verbalnih sposobnosti 772
afroameričke djece jer gotovo trećina crne djece živi u siromašnom susjedstvu.
Rezultati su pokazali, krajem provedbe studije, da su crna djeca koja su živjela u siromašnom susjedstvu na testovima inteligencije zaostajala za oko četiri postotka za svojim vršnjacima koji su živjeli u "sretnijim" četvrtima. Tih četiri postotka zaostajanja može se prevesti kao jednogodišnje zaostajanje u školi.
Odrastanje u krajnje siromašnom okolišu ima "štetne i dugotrajne posljedice na crnu djecu". Autori studije pozivaju na "cjelovitiji pristup u istraživanju i poboljšanju" verbalnih sposobnosti te djece.