26-godišnja Claudia Mitchell je prva žena "opremljena" ovom eksperimentalnom umjetnom rukom, koja je preko nekoliko živaca povezana s mozgom pa se, primajući njegove naredbe, pokreću motori i tako ruka obavlja željenu radnju vlasnika.
Mitchell je jedna od šest osoba koje sudjeluju u ovom eksperimentu Instituta za rehabilitaciju iz Chicaga.
Sa starom umjetnom rukom Claudia je mogla obavljati samo jednu radnju u jedinici vremena i to s velikim teškoćama.
- Bilo je čudno, morala sam razmišljati u stilu "OK, ruka mi je ovdje, ali koji mišić pomaknuti?", rekla je Claudia.
Ona se, naime, morala svaki puta strogo koncentrirati samo na mišić koji želi pomaknuti, e da bi motori pokrenuli tak dio ruke pa zatim na drugi i tako nekoliko puta da bi ruka obavila jednu jedinu jednostavnu radnju.
- Sada samo pomislim što želim i ruka obavlja posao, kaže Claudia.
Poput mnogih ljudi kojima je amputiran neki od udova, Claudia, inače bivša pripadnica marinaca, svoju je zastarjelu umjetnu ruku držala kod kuće.
- Jednostavno nije funkcionirala dovoljno dobro pa mi se nije dalo gnjaviti se noseći ju sa sobom. Ova je možda veća i osjećam se malo čudno noseći je, ali s obzirom na to što mi sve omogućava isplati se imati je, izjavila je Mitchell.
Ruka je "tenk", priznao je i njen stvoritelj dr. Todd Kuiken. Teži pet kilograma, ima jedan veliki motor smješten iza Claudijinog ramena, spojena s ostatkom naprave brojnim žicama, a tu je i još šest manjih, ali itekako vidljivih motora.
Ruka je obložena gumenim materijalom boje ljudske kože koji igra ulogu mesa. Zbog gumene obloge pokreti prstiju su malo neobični, no Claudiji to i nije toliko važno jer je glavno da se miču.
- Jučer sam sama rezala odrezak prvi puta nakon što sam ostala bez ruke, to je za mene bila velika stvar, rekla je Mitchell.
Ono što je jedinstveno kod ove ruke je interakcija između tijela i mašine.
Kuiken je, uz pomoć plastičnog kirurga Gregoryja Dumaniana, uzeo pet živaca, koji su nekad kontrolirali njenu ruku, a koji su nakon nesreće maknuti iz ramena, i ugradio ih u Claudijina prsa, gdje su se živci obnovili malo ispod kože.
Elektrode smještene na površini Mitchellinim prsa šalju signale koji kontroliraju ruku.
- Mozak ne zna da su živci spojeni na drugačije tkivo ili mišić, kaže Kiuken.
Kada Claudia pomisli na pomak ruke, njeni živci šalju signal kao da su spojeni na organsku ruku u zglobove i prste umjetne ruke. Ti signali ulaze u elektrode na prsima koje pak šalju naredbu motorima koji tada pokreću ruku da obavi željenu radnju.
No, ruka je iznimno osjetljiva pa se mora koristiti uz stalni nadzor stručnjaka. Stoga znanstvenici rade na unapređenju tehnologije.
Sljedeći željeni korak je postići da se odaslani signali iz mozga nakon obavljene radnje vrate natrag, čime bi Claudila dobila osjete dodira, toplog ili hladnog i slično.
Drugi pak timovi rade na tome da se ruka pokreće izravno mislima bez da je potrebno kirurški repozicionirati živce.