Istraživanje se temelji na informacijama prikupljenim tijekom 30 godina na 6.500 ispitanika.
Povećani rizik utvrđen je čak i kada nisu postojali tradicionalni predispozicijski faktori demencije, kao što su šećerna bolest, moždani udar ili bolesti srca i krvnih žila.
Dr. Rachel Whitmer, koja je predvodila istraživanje, objašnjava kako veliki trbuh ne mora uvijek biti znak gojaznosti.
"Čak i kod ljudi koji su pripadali u grupu s normalnim indeksom tjelesne težine, veliki trbuh je ukazivao da im je rizik od pojave demencije 90% veći od onih bez trbuha. Rezultati ukazuju na činjenicu da što je trbuh veći i rizik od demencije je veći, a kod gojaznih ispitanika s velikim trbuhom rizik od demencije bio je 260% veći", navodi Dr. Whitmer.
I dok studija ne objašnjava kakvu vezu imaju naslage masti u trbušnoj šupljini s razvojem demencije, Whitmer kaže da rezultati istraživanja na životinjama ukazuju na vezu masne ovojnice trbušnih organa i otpornosti organizma na inzulin te pojavu ateroskleroze.
Ona ističe kako je sretna okolnost da se mast smještena oko organa u trbušnoj šupljini, prva gubi kad se organizam izloži gladovanju.
"Kad se osoba odluči na gladovanje ili dijetu i počne gubiti na težini, te naslage masnoće se prve izgube. To je jako važno naglasiti jer za razliku od mnogih drugih faktora rizika, na ovaj se može relativno lako utjecati," kaže Whitmer.
Istraživački tim se sada sprema ustanoviti da li masne stanice izlučuju nekakvu tvar koja bi imala utjecaj na gubitak memorije i demenciju. Doktorica Whitmer kaže da iako demencija nastaje u kasnijim godinama života, nikada nije prerano razmišljati o faktorima rizika i utjecati na njih kad god je to moguće.