Tim znanstvenika predvođen dr. Ersom Tasali proveo je istraživanje na skupini dobrovoljaca koji su, svaki put kad su padali u najdublji san, bili naglo probuđeni uz zaglušujuću buku, nakon čega je ustanovljeno da je kod njih razvijena otpornost organizma na vlastiti inzulin. Znanstvenici objašnjavaju kako tijelo "osjeća" vlastiti inzulin.
Nemogućnost organizma da prepozna uobičajene signale za potrebom za proizvodnjom inzulina vodi do povećanja razine šećera u krvi, gubitka tjelesne težine i na kraju, gotovo neizbježno do razvoja dijabetesa tipa 2, tvrde znanstvenici.
Rezultati istraživanja objavljeni su u stručnom časopisu "Proceedings of the National Academy of Sciences. I ranije studije pokazale su povezanost dijabetesa i nekvalitetnog sna.
Da bi testirali utjecaj kvalitete sna na potencijalnu promjenu razine šećera u krvi, znanstvenici su najprije, dvije noći zaredom pratili uobičajene faze sna kod devet zdravih muškaraca i žena.
Tijekom triju noći koje su uslijedile znanstvenici su dobrovoljce budili uz zaglušujuću buku u trenucima kad su oni padali u najdublje faze sna. Broj sati njihova ukupnog sna tijekom pokusa nije bio ograničen.
Dobrovoljcima je potom ubrizgana određena količina glukoze i izmjerena dnevna razina šećera u krvi te razina inzulina, pri čemu je ustanovljeno da je čak osam osoba postalo manje osjetljivo na vlastiti inzulin.
"Već smo dokazali da manje sna od potrebnog kod određenih osoba, posebno mladih, rezultira smanjenjem tolerancije na glukozu, a naša najnovija istraživanja pokazala su da je i kvaliteta sna iznimno važna kada je riječ o njegovu utjecaju na potencijalni razvoj dijabetesa", rekla je dr. Tasali.
Ona je dodala kako su kronično površan san i dijabetes tipični faktori koji se povezuju sa starenjem te smatra kako je potrebno provesti daljnja istraživanja da bi se ustanovilo pridonose li takvim promjenama u metabolizmu upravo promjene u kvaliteti sna koje donosi starenje.