Do staračke dalekovidnosti dolazi zbog gubitka elastičnosti očnih leća koje postaju sve tvrđe ili slabljenja mišića odgovornih za fokusiranje.
Staračka dalekovidnost je normalno stanje oka, udruženo s životnom dobi u kojoj opada moć akomodacije. Takvo oko na daljinu se ponaša kao i emetropno oko, ali kod predmeta koji se nalaze u blizini, zbog fiziološkog pada moći akomodacije, slika ne nastaje na mrežnici, već iza nje. Staračka dalekovidnost korigira se plus lećama.
S godinama primjećujemo da nam i 'ruke postaju sve kraće' i da tekst koji čitamo sve više udaljavamo od očiju kako bismo ga pročitali.
Godine 2005., 517 milijuna ljudi sa staračkom dalekovidnošću ili nije imalo naočale ili je koristilo neadekvatni par naočala. Od 410 milijuna ljudi kojima staračka dalekovidnost onemogućuje obavljanje svakodnevnih zadaća, 94 posto živi u zemljama u razvoju, upozoravaju znanstvenici sa Sveučlišta Novi Južni Wales u Sydneyu.
Od staračke dalekovidnosti, stanja pri kojem ne vidimo na blizinu, uglavnom pate osobe iznad 40. godine života. Od katarakta i glaukoma uglavnom obolijevaju dijabetičari.