No, s vremena na vrijeme se problem ponovo otkriva i stavlja kao prioritet u rješavanju.
Tako je britanski University od Dundee na temelju istraživanja utvrdio da 40 % žena u drugom stanju ne unosi niti polovicu potrebnog joda u organizam.
Jasno je da je takvo stanje podignuto na razinu nacionalne opasnosti te se traži da proizvođači soli jodiraju svoj proizvod.
Također je objavljeno da su istraživači u Španjolskoj kao i u Italiji utvrdili manji stupanj inteligencije kod školske djece čija prehrana ne sadrže dovoljno joda.
No dok za njih još ima lijeka, kod nerođene djece te promjene su ireverzibilne, pa je tim prije važan unos joda kroz prehranu majke.
Stanje u Hrvatskoj je u tom pogledu mnogo bolje.
Uz dugogodišnje zakonsko uređenje jodiranja soli iz bilo kojih izvora, kao i stalno praćenje stanja unosa joda kod tek rođene djece kao i kod školaraca, može se reći da je smanjen rizik od posljedica jodne deficijencije.
Stalne kontrole joda u soli, prisiljavaju proizvođače, ali i uvoznike na poštivanje propisa.
Ipak malo čudi da je takav problem mogao biti uopće prisutan u zakonodavno i zdravstveno uređenim zemljama EU.
Važno je još napomenuti da tijekom stajanja dolazi do sublimacije, smanjenja količine joda u soli pa je potrebno paziti na rok proizvodnje.
Europsko zakonodavstvo ne traži da se istakne rok trajanja za sol pa je i to razlog da jodirane soli ako se predugo drže na skladištu, dolaze do potrošača s već smanjenom količinom joda.