Pacijenti, koji nadu pronalaze u nedavno osnovanoj udruzi u zagrebačkoj bolnici Jordanovac, osim borbe za život vode rat i protiv državne administracije. Bolest napreduje, a novca za spasonosnu terapiju nemaju.
S dijagnozom raka pluća, Slavko Šolaja živi već dvije godine. 46-godišnji Križevčanin prošao je brojne kemoterapije. Svaki novi lijek istodobno je i nova nada za preživljavanje, ali njegovo se stanje ne poboljšava, a posljednja spasonosna terapija je preskupa, za nju mjesečno valja izdvojiti čak 20,000 kuna.
HZZO-u i ministarstvu zdravstva već mjesecima šalje molbe ne bi li lijek Tarcevu stavili na listu besplatnih lijekova i tako mu produljili život. Vraćaju mu se odbijenice, a o tome tko bi trebao platiti lijek HZZO ili bolnica u kojoj se liječi nema dogovora.
Život se preko noći promijenio i 51-godišnjem zagrebačkom plastičnom kirurgu. Spoznaja o bolesti bila je hladan tuš.
Pomoć je našao u udruzi za borbu protiv raka pluća u zagrebačkoj bolnici Jordanovac. S drugima izmjenjuje iskustva, traži put do lijekova. Ipak, njemu kao liječniku, priznaje, vrata većine ustanova uglavnom su se otvarala.
Dok su institucije bešćutne prema onima kojima bi trebale pomagati, ovi ljudi imaju sve manje šanse za preživljavanje. U Hrvatskoj je na godinu više od tri tisuće novih slučajeva.