Umjesto svakodnevne jednosatne umjerene fizičke aktivnosti, djeca bi trebala vježbati najmanje 90 minuta dnevno, smatra Lars Bo Andersen, voditelj istraživanja.
Znanstvenik i njegovi kolege proveli su istraživanje o utjecaju vježbanja na 1.732 djece iz Danske, Estonije i Portugala u dobi od devet ili 15 godina. Usporedili su svakodnevno vrijeme vježbanja i izmjerili rizik od razvoja od srčanih oboljenja. Njihova su saznanja pokazala kako su djeca koja su dulje vježbala imala puno manje izgleda za razvoj kardiovaskularnih bolesti.
Kod devetogodišnjaka koji su svakodnevno prakticirali 116 minuta umjerenih do nešto zahtjevnijih vježbi, ovisno o mogućnostima i kod tinejdžera koji su dnevno vježbali 88 minuta, ustanovljeno je manje rizičnih faktora, objavili su znanstvenici u stručnom medicinskom časopisu The Lancet.
Kardiovaskularne bolesti još uvijek su najveći "ubojica" u razvijenim zemljama, a norveški znanstvenici upozorili su kako se visok krvni pritisak, povišene razine lošeg kolesterola, fizička neaktivnost, pretilost i dijabetes razvijaju od djetinjstva.
Gledanje televizije djecu može motivirati na vježbanje
Nove studije pokazuju da će djeca prekomjerne težine više vremena provesti vani na zraku i vježbajući bude li njihovo vrijeme koje smiju provesti pred televizorom ovisilo o tome.
Istraživanja su pokazala kako su roditelji, koji igranje kompjuterskih igrica i gledanje televizijskog programa nude kao nagradu za vježbanje, uspjeli povećati aktivnosti svoje djece za čak 65 posto. Plan uključuje maksimalno dva sata gledanja televizije, te manje slatkiša.
Prema autorima studije preporuka je izmjena ''kućnih pravila'', jer ''predane i motivirane'' obitelji mogu pomoći svojoj djeci prekomjerne težine da skinu kilograme.
Dr. Gary S. Goldfield s kanadskog Univerziteta iz Ottawe, objavio je rezultate svog istraživanja u magazinu Pediatrics.
Stručnjaci vjeruju da rastući problem dječje pretilosti ima veze sa sve većim brojem sati koji djeca provode pred televizorom i kompjuterom. Uz to naravno uglavnom idu i grickalice.
Goldfield i njegovi suradnici pokušali su istražiti što se događa kada je vrijeme pred kompjuterom ili televizorom uvjetovano vježbanjem. U istraživanju je sudjelovalo 30-tak pretile djece, u dobi od osam do 12 godina, podjeljenih u dvije grupe. Jedna je grupa za vježbanje nagrađivana vremenom pred televizorom, dok je druga grupa mogla gledati televiziju kada je htjela, ali su ih pokušali motivirati na vježbanje.
Nakon osam tjedana djeca iz prve grupe napredovala su količinom vježbanja gotovo svakog dana. U drugoj grupi napredovanja su bila znatno manja. Osim toga djeca u prvoj grupi svakog su dana sve manje željela gledati televiziju.