Referalne centre još nemamo, liječnici se bore, ali dvije trećine oboljelih nikad ne izliječe. Svojim savjetima i iskustvima ovih dana u Zagrebu pomaže im i najbolja američka stručnjakinja za poremećaje prehrane.
Prođe i po dvije godine prije nego što roditelji vide znakove da im dijete povraća ili ne jede. 'Kad vi učestalo provocirate povraćanje rukama, ostaju rane na tom dijelu', ističe Orjena Žaja Franulović, pedijatrica odjela gastroenterologije u bolnici Sestara milosrdnica u Zagrebu. Onda počinje mukotrpno liječenje psihe i tijela. 'Tu je velika opasnost od nagle smrti, nemojmo zaboravit da 10 posto oboljelih umire i najčešće umire zbog zatajenja srca, s druge strane nije neobično imat djevojčicu 13 godina koja ima prazne kosti kao da ima 80 godina osteoporoza, probavni sustav ne funkcionira, oštećena jetra, oštećen je mozak, vrlo često vidimo stanjenje kore mozga', objašnjava doktorica Franulović.
Anoreksične osobe vrlo inteligentne i sklone varanju
Iznimno su inteligentne, pa i one hospitalizirane često varaju liječnike. 'Vrlo je teško njih kontrolirati, one imaju razne načine na koje žele ostati u toj svojoj, niskoj težini, u poremećaju pa vidimo, na primjer, skrivanje po džepovima novaca, ili mobitela da bi težina bila što veća, naravno skriveno vježbanje je uobičajeno, skriveno povraćanje', dodaje doktorica Frnulović. Smatra da se takve osobe teško rješavaju straha od hrane.
Vodeća američka psihoterapeutkinja za poremećaje prehrane, Carolyn Costin, koja je i sama 7 godina bolovala od anoreksije tvrdi suprotno. Kaže da je 100 posto izliječena. Hrane se, kaže ne boji, a ističe kako joj se promijenila i percepcija vlastitog tijela. Svojim izgledom je, zaključuje, zadovoljna. Najvažnije je kaže, uvjeriti oboljelog da sada ne smije vjerovati sebi, svojim mislima i očima jer krivo vide.