Ono što znamo je da danas svi mjeseci osim veljače imaju 30 ili 31 dan. Veljača pak najčešće ima 28 dana, osim kada je prijestupna godina jer tada ih broji 29. A zašto je to tako?
Krivi su stari Rimljani.Iako su zapisi o rimskog kalendaru rijetki i nedorečeni, legenda kaže da je prvi rimski kralj Romul osmislio 10-mjesečni lunarni kalendar koji je počinjao za vrijeme proljetne ravnodnevnice u ožujku, a završavao u prosincu. Nije potpuno jasno jesu li postojali službeni mjeseci između prosinca i ožujka, ali vjerojatnije je da su izostavljeni jer zimsko vrijeme nije bilo važno za žetvu.
Drugi rimski kralj, Numa Pompilije odlučio je napraviti nešto točniji kalendar i sinkronizirati ga sa stvarnom lunarnom godinom, koja je duga 354 dana. Dodao je dva mjeseca, siječanj i veljaču u koje je dodao nove dane.
VIDEO Tko kaže da (seksi) djevojke i sport ne idu zajedno?
Novi mjeseci imali su po 28 dana, ali to kralju nije odgovaralo jer se u to vrijeme vjerovalo da parni brojevi sa sobom donose peh. Zbog toga je siječnju dodao još jedan dan čime je godina trajala neparnih 355 dana. Nitko zapravo ne zna zašto je veljača ostala na brojci od 28 nesretnih dana.
To je možda povezano s činjenicom da su Rimljani poštivali smrt i u veljači su izvodili obrede čišćenja.
Kalendar od 355 dana nije mogao ostati sinkroniziran s godišnjim dobima jer nije bio usklađen s vemenom koje je Zemlji potrebno da obiđe sunce.
Zato je svakih par godina nakon 23. veljače umetan dodatni mjesec,
Oko 45 godine prije Krista, Gaj Julije Cezar odlučio je riješiti problem i zadužio je stručnjaka da stavi na stranu lunarno podrijetlo rimskog kalendara i napravi ga po uzoru na egipatski.
Cezar je dodao 10 dana kalendaru i dodatni dan u veljači svake četiri godine. Nakon toga godina je u prosjeku trajala 365,25 dana što je vrlo blizu stvarnoj prosječnoj duljini od 365.2425 dana.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook