Ma koliko imali bujnu maštu, potpuno je nemoguće znati što bi nas točno dočekalo da danas zaklopimo oči i probudimo se u 2059. godini. Kako bi ljudi bili odjeveni, kako bi se ponašali, kakvom bi se tehnikom služili. Bi li nam se možda slatko nasmijali kada bismo ih zamolili da nam pokažu gdje kupiti novine?
A upravo takav život danas živi Otis Johnson, čovjek koji je zadnji put svijet vidio davne 1975. godine dok mu je bilo samo 25. Otis je zatvoren otprilike istodobno dok je, primjerice, grupa vrlo darovitih glazbenika u Zagrebu osnivala Parni Valjak, te mu je sve od tada ostalo strano, nepoznato.
"Sve se promijenilo. S prozora više ne gledaju ljudi, sada s njih dopiru videa. A ljudi? Ljudi mi djeluju poput tajnih agenata s tim žicama u ušima dok pričaju sami sa sobom. Uopće ne gledaju kamo idu i ne nikako da dokučim kako im to uspijeva", primijetio je između ostalog Otis, koji danas voli doći na njujorški Times Square kako bi učio o nekom njemu sasvim novom svijetu.
Tih davnih sedamdesetih Otis je izveden ispred suca zbog pokušaja ubojstva policajca, a jednom nakon što je pušten na slobodu ostao je 'Pale sam na svijetu'. Kontakt s obitelji je izgubio otprilike 1998. godine i to je ono što ga neizmjerno boli.
Iz ovog zatvora nitko ne izlazi živ
"Lijepo je biti slobodan, biti dio društva. Sjediti na suncu i promatrati druge. I dobro je znati naučiti pustiti stvari, ne držati ljutnju u sebi".
"Znate, mnogi mi govore da mi društvo duguje jer sam odrobijao sve te silne godine, pa i unatoč tome što sam počinio to za što sam zatvoren. No ja ne mislim tako. Ne vjerujem da mi društvo išta duguje. ali zato vjerujem da se sve događa s razlogom i da čovjek treba pustiti prošlost i posvetiti se budućnost. Ne želim ići unatrag, želim ići naprijed", kazao je Johnson, čija je priča zaintrigirala milijune i postala viralni hit.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook