Novozelandski Maori imaju legende o sličnoj ptici, koju nazivaju Te Hokioi, a znanstvenici vjeruju kako su Haastov orao i maorska mitska ptica, jedno te ista životinja. Sir Julius Haast otkrio je spomenutog predatorskog orla 1870. godine i isprva se mislilo kako se radi o lešinaru, zbog navlaka na nosnicama, na kljunu, koje kod lešinara sprječavaju ulazak tkiva u nosnice, dok oni kopaju po utrobi strvine.
No, znanstvenici sa sveučilišta New South Wales u Australiji, pomoći CAT skenera i novih tehnologija, utvrdili su kako zdjelica ove ptice grabežljivice ima dovoljno snage da nanese smrtonosan udarac pri brzini poniranja od 80 kilometara na sat. Hasstov orao imao je raspon krila i do tri metra te je težio i do 18 kilograma, što je duplo više od bilo kojeg živućeg orla, a njegove kandže veličine su onih u tigrova, piše Telegraph.
'Sigurno je bio sposoban u preletu ugrabiti dijete', rekao je Paul Scofield, kurator u muzeju u Canterburyju. 'Kandžama nije samo grebao protivnike, već su bili tako dizajnirani, da su mogli prolaziti i kroz čvrste objekte, poput zdjelice žrtve. Taj je grabežljivac bio dizajniran kao stroj za ubijanje', zaključio je Scofield. Ipak, njegov glavni plijen bile su izumrle ptice moa, koje ne mogu letjeti i koje su mogle narasti i do 2,5 metara visine i do 250 kilograma težine. 'Haastov orao nije samo divovska ptica grabežljivica, on je leteći lav', dodao je Scofield.