U periodu kada imaju mlade tibetanske antilope ih svako jutro u 6 sati vode do jezera na pojilište i hranjenje. Oko 10 sati se vraćaju u predio gdje obitavaju tijekom dana.
No, taj dan je bio drugačiji. Snježna oluja prisilila je krdo da se vrati ranije. Gotovo 1.000 tibetanskih antilopa počelo se vraćati nazad, organizirano poput vojske.
No, jedna je zastajala, okretala se, tražila pogledom, strizala ušima... Njezino mlado nije krenulo za njima, a i majka je sve više zaostajala za krdom. Snijeg je sve jače padao, a krdo je bivalo sve dalje. Naposlijetku, morala je odustati. Prirodni poriv za vlastitom egzistencijom je prevladao i ona je potrčala za krdom.
U blizini je bilo i jato lešinara. Cijelo su vrijeme promatrali put kojim je krdo prolazilo. Tražili su ostatke antilopa koje su ubili vukovi ili neko zalutalo mlado koje je bez pratnje krda lak plijen.