To mjesto je izgubljeni grad u New Yorku, u kojem je nekoć bujala skupina ljudi koji su prezirali društvo i koji su posegnuli za podzemljem i tamom kako bi našli slobodu i život izvan okova civilizacije. To mjesto se zove "Freedom Tunnel" (Tunel slobode).
Riječ je o tunelu podzemne željeznice koji je napravljen još u 30-im godinama 20. stoljeća i koji se koristio za prometovanje teretnih vlakova sve do 1980. godine, kad je promet zaustavljen i obustavljen.
Tad se dogodilo nešto posve neobično, nešto se promijenilo u pet kilometara dugim i mračnim tunelima. U mračnim, prostranim i napuštenim tunelima, rodilo se novo društvo - grad šatora, s električnom mrežom koju su krali od grada i TV prijemom. Prema procjenama, u tom je podzemnom gradu živjelo stotinjak ljudi, koji su se tamo spustili kako bi izgradili novi svijet.
'Ne maltretirajte se oko mene, ionako mi je ostalo još mjesec - dva života'
Imali su tri pravila: nema krađe, nema galame i mora postojati međusobno poštovanje. Imali su čak i osobu koja je nosila titulu "Gospodar tunela". Njegovi sljedbenici bili su poznati kao "ljudi krtice" i gotovo 20 godina ti su ljudi vladali podzemljem New Yorka.
O njima su se razvile svakojake legende pa su poprimili u njima i neljudske epitete, poput gotovo nevidljive kože zbog nedostatka sunčeve svjetlosti, očiju koje vide u mraku i apetitom za meso štakora, ali i ljudi.
Zvali su ih izgubljenima. Skrivenima. Slomljenima. Bolesnima. Beskućnicima. Poremećenima.
No 1991. godine pruga u tunelu je ponovno otvorena, a kompanija Amtrack zatražila je masovno izmještenje svih koji su Freedom Tunnel zvali svojim domom. Na kraju su ih istjerali ljudi od kojih su i bježali.
No, kako je mit o njima i dalje živ, ostala su pitanja gdje su otišli i što su napravili nakon toga?
Portal news.com.au odlučio je spustiti se u mračni Freedom Tunnel i uvjeriti se je li mit stvaran i ima li još koga u pozemlju New Yorka, odnosno, postoje li ostaci društva "ljudi krtica" tamo dolje.
Očekivanja su bila šarena, no rezultat je bio poprilično jasan, osim jezivog ugođaja i brojnog smeća, fekalija i iskorištenih injekcija te pokoje strvine, u mraku Freedom Tunnela nije bilo nikoga. Niti žive duše.
"Tamo dolje su definitivno živjeli ljudi, ali ne tako puno njih. Ako ikoga i ima tamo dolje, vrlo su diskretni. Njihovo doba je gotovo", rekao je Norman Diedrich, bivši inspektor sustava održavanja njujorške transportne službe.
No međutim, ono što je ostalo, ili bolje rečeno tragovi onoga što je nekoć bilo, su grafiti koji sežu miljama i koji su savršeno osvijetljeni svjetlom koje dopire kroz rešetke s površine iznad.
Freedom Tunnel je ime dobio po grafiti umjetniku Chrisu "Freedom" Papeu, koji je zidove tunela koristio krajem 20. stoljeća za rekreiranje velikih umjetničkih slikarskih djela, poput Goyinog "Trećeg svibnja" i Michelangelovog Davida. Njegova djela reflektirala su licemjerje američkog patriotizma kroz lice muke i glasa siromašnih koji su odbijali poslušnost vlastima.
Gotovo tri desetljeća ti su murali bili izrazito cijenjeni i ostali netaknuti. No, Amtrak je 2009. započeo s novim bojanjem tunela i to navodno nakon što je jedan od dužnosnika te kompanije napravio obilazak tunela i ostao zgrožen onim što je vidio. To u kombinaciji s drugim, presamouvjerenim grafiti umjetnicima, uništilo je većinu Papeovih murala. Oni koji su imali više sreće, djelomično su prebojani.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook