Švedska:
Od kada je na snagu stupio 1982. godine Zakon o imenima prvo je donesen kako bi spriječio da članovi nekraljevske obitelji dobiju kraljevska imena. Ali od tada je zakon imao nekoliko izmjena. Imena ne bi trebala biti odobrena ako izazivaju uvredu ili bi mogla biti neugodna za one koji ga koriste. Također je 'zabranjeno davati imena koja ne priliče da to budu’, stoji u zakonu
Roditelji jednog djeteta u znak prosvjeda ovog zakona, svog su potomka pokušali nazvati ‘Brfxxccxxmnpcccclllmmnprxvclmnckssqlbb111163’, ali taj je zahtjev bio odbijen. Nisu prihvaćeni ni zahtjevi da se djeca zovu Metallica, Superman, Veranda, Ikea and Elvis, ali su zato prihvaćena imena Google i Lego.
Njemačka:
Prema tamošnjem zakonu, po danim imenima mora se moći razlikovati kojeg je dijete spola, a zabranjeno je za prva imena davati prezimena ili nazive predmeta i proizvoda. Budući da se svaki put plaća svaki odbijeni zahtjev za imenom, većina se ljudi odlučuje za tradicionalna imena poput Maximilian, Alexander, Marie ili Sophie. Jedno od odbijenih imena je Matti jer se po njemu ne može razaznati spol osobe koja ga nosi.
Novi Zeland:
Prema zakonu iz 1995. nije dopušteno djeci davati imena koja bi mogla 'uzrokovati uvredu razumnoj osobi ili je nerazumno dugačko ili je veoma slično nekoj službenoj tituli ili činu'. Službenici su uspješno odgovorili roditelje od davanja djeci neka imena kao primjerice Stallion, Yeah Detroit, Fish and Chips (riba i krumpirići), Sotona i Adolf Hitler.
Neobična imena koja su se nekako ipak provukla kroz sustav na Novom Zelandu su: Midnight Chardonnay (Ponoćni Chardonnay), Number 16 (Broj 16), Violence
(Nasilje)
Danska:
Kako bi zaštitili djecu, Danci su veoma strogi prema davanju imena. Radi toga, postoji lista od 7.000 već odobrenih imena. Ukoliko svoje dijete žele nazvati imenom koje nije na popisu, roditelji moraju dobiti posebnu dozvolu od crkve, a ime tada razmatraju vladini službenici. Imena koja su nedavno odbijena su: Anus, Pluti i Majmun.