50-godišnji Talijan je tanjure koji se ne trebaju prati napravio od tijesta sličnog onome koje se upotrebljava za kruh, no dovoljno 'čvrstog' da izdrži ručak, a opet dovoljno ukusnog da ga se kasnije i pojede.
G. Vicentini kaže kako je ideju dobio nakon što je godinama svjedočio tome koliko novca škole bacaju na plastične tanjure i drugo posuđe te skupe perilice posuđa. 'Radio sam u školskoj kantini. Bacati sav taj novac je kriminal. Posuđe od tiesta stoji tek nekoliko centi a učenici ga kasnije mogu pojesti. Ako ga i ne pojedu stavlja u posebne kante koje su namijenjene za hranu za životinje', kaže Vicentini.