'Moj suprug i ja smo proveli bračno putovanje u Hammametu u Tunisu. Hammamet ima vrlo zanimljivu medinu, odnosno stari centar grada. U medini u Hammametu u uskim su se ulicama smjestili brojni trgovci, kako u trgovinama tako i po samim ulicama gdje svoje proizvode izlažu na štandovima ili na cesti. Trgovine su me jako iznenadile, jer izvana izgledaju kao da su jako male, dok se nakon ulaska otkrivaju brojne prostorije ili hodnici prepuni stvari koje se prodaju.
Što se kupuje u Tunisu?
Od ponude najviše se ističe keramika, tanjuri, zdjele, vaze, šalice šarenih i veselih boja i tuniških motiva, začini, zatim nakit, razni proizvodi od devine kože (od nakita, preko bubnjeva, pa sve do komada namještaja tipa malih taburea ili torbi i putnih kofera). Moguće je naći nakit od berberskog srebra na koji prodavač u roku od par minuta izrezbari tvoje ime na arapskom.
Ponuda je dakle bogata, ali i vrlo slična na svim štandovima. Stoga je potrebno dobrano prošetati kako bi se u mnoštvu istih stvari našle najpovoljnije. Cijene na većini artikala nisu izložene i možete ih saznati tek kad pitate vlasnika trgovine. Moj je savjet prvo obići sve štandove uz prilično nezainteresiran izraz lica i ignoriranje nasrtljivih prodavača koji vas doslovno vuku za rukav i pokušavaju dovući u svoju trgovinu ili pred svoj štand.
Cijene istih predmeta su drastično različite između pojedinih prodavača. Svaki prodavač obavezno viče kako je kod njega najpovoljnije i kako se kod njega može dogovoriti cijena. Mene su prije putovanja u Tunis upozorili da stvari koje prodavači nose sa sobom dok hodaju ulicama i nude ih kupcima i turistima, ne smijem uzeti u ruku. To prodavaču odmah znači da želim to kupiti i onda očekuju da taj predmet i platim i ne žele ga primiti nazad! Isto se odnosi i na brojne dječake koji u košarama nose crvenim koncem prekrasno uvezane cvjetove jasmina i nude ih turistima.
Kako se započeti cjenkati?
Dakle, cijene artikala su prenapuhane. Moj je savjet da, ako ste za neki predmet posebno zainteresirani na navedenu cijenu trgovcu ponudite 10 puta manju cifru. Kao primjer, ako je neki bubanj kojeg želite 100 dinara, vi ponudite trgovcu 10. Na tu vašu cifru će većina trgovaca reagirati kuknjavom i zapomaganjem o njegovoj teškoj sudbini i jadnoj obitelji koju vi želite uništiti. Ali cjenkanje je i trgovcu zabava i pravi šou i većina njih će nastaviti s igrom.
Trgovci nude proizvode po višim cijenama od onih koje zapravo očekuju naplatiti, računajući da će ih turisti pokušati sniziti. I kada ih vi spustite za određeni postotak, makar i 50-ak posto, opet su, na kraju, oni na dobitku. Neki će se trgovac možda i ozbiljno uvrijediti s vašom ponudom, ali bez brige. Ako se to i dogodi, produžite dalje. Isti taj predmet naći ćete par štandova niže i onda možete ponovno započeti s umjetnosti cjenkanja. Dakle, nakon ponuđenih 10 dinara, trgovac kaže 100, vi kažete 15, on kaže 90... i tako se igra cjenkanja nastavlja dok vi ne dođete do cifre koju ste voljni platiti ili dok ne odustanete od kupnje.
Nasrtljivi prodavači
Meni osobno su neki trgovci bili u startu prenasrtljivi pa su me odbijali od svojih proizvoda. Neki se previše unose u lice ili vam ne daju da prođete, dok ne pregledate što vam sve on najpovoljnije i najkvalitetnije nudi. Drugi vas vuku za rukav. Neki kad prođete kraj njih ignorirajući ih počnu vikati i praviti dramu iza vaših leđa. Na to se ne treba obazirati, jer su takav metež i vika njima svakodnevnica i način kojim privlače i zabavljaju turiste. Ti su trgovci ipak tamo svaki dan i imaju mnogo iskustva oko uvaljivanja predmeta kupcima.
Naši pokušaji spuštanja cijene
Taktika mog muža i mene (ja sam ona koja ni malo ne voli cjenkanje i uvijek plati cijenu koja piše) je bila da prvo obiđemo cijelu medinu uz pokušaj što većeg ignoriranja prodavača. Kad vidimo predmete koji nam se sviđaju pitamo za cijenu. Ja sam uglavnom odmah odlazila dalje kao da mi je cijena šokantno visoka (istina je da mi je bilo neugodno ponuditi 10 puta nižu cijenu). Moj bi muž ponudio nižu cijenu. Kako sam ja već tada otišla dalje, on bi došao za mnom reći mi novu cijenu ponuđenu od trgovca.
Trgovac je tada već vikao za mnom da se vratim i da se možemo sve dogovoriti. Ja bi se malo približila, ali i dalje djelovala vrlo nezainteresirano i šokirano visokom cijenom. Treba znati da najbolje ponude stižu baš kada se spremate otići! Isto su tako i na kraju radnog vremena cijene nešto niže. I tako malo po malo se cijena spušta i na kraju smo završili ponovljeni i u kofer od devine kože jer nam brojni kupljeni suveniri (što za nas, što za prijatelje i obitelj) nisu stali u našu već postojeću prtljagu za avion.
Neki su prodavači jako simpatični i zanimljivi dok vas neki odbiju svojim namrgođenim i uvrijeđenim licem (valjda i oni mogu imati loš dan kad im se ne cjenka). S vremenom sam i ja malo po malo počela iskušavati svoje umijeće cjenkanja i postala malo uspješnija... al' trebat će mi još prakse, na nekom sljedećem putovanju u egzotične zemlje...
Bad husband i Šveđani
Kako je moja draga ispričala dobar dio iskustva s trgovcima Tunisa, morao bih i ja dodati koju rečenicu. Kako je nekim trgovcima prodaja i posao i zabava i igrokaz, tako se ponekad i vi morate postaviti. Nekada je Jana bila jaaako zainteresirana za suvenir, dok sam ja metar-dva dalje gledao stvari i nisam odobravao kupnju, jer je cijena bila previsoka. Mnogi domaći meštri kupoprodaje su mi komentirali kako sam 'bad husband' pa su nakon toga snižavali cijene.
Isto, nakon što smo u nekoliko gradova Tunisa upoznali način prodaje suvenira i must-have stvarčica s medina i pijaca, u jednom trenutku će vam stvarno dosaditi okretati glavu ili odbijati ih. Ti trgovci u Tunisu znaju osnovne rečenice prodaje i kupnje na barem 20-tak jezika. Znaju i hrvatski, pa će vas ganjati okolo i na 'hrvatskom'. a imao sam dojam da neki od trgovaca su na moj odgovor odakle smo čuli 'Russia' umjesto 'Croatia' pa zato nisu puno spuštali cijene.
Ako vam dojadi natezanje s trgovcima, recite im da ste iz Švedske, tada se znaju zblesirati, a vi ćete dobiti nekoliko dragocjenih stotinki sekunde da zbrišete dalje. (Svjetski Putnik.hr)