Iako je već veljača, nikad nije kasno da vam zaželim najljepše želje. Želim vam svima sretnu 2012. Neka vas Bog blagoslovi zdravljem, srećom i uspjehom! Eat, pray, love and keep balance!
Prošla godina, gledajući pozitivno, bila je godina novih iskustava i lekcija što za život, što za rast!
Neki su bili bez posla, dok su drugi prekomjerno radili, neki su bili na rubu egzistencije, dok su se drugi razbacivali, neki su imali dobro, a neki loše razdoblje.
Da ne pričam o tome kako su svakome baš njegov problem ili baš njegova sreća najveći.
I sve je to dobro, jer život bude gorak i sladak! Promjena! I sve će biti dobro na kraju, ako nije dobro, znači da nije kraj!
Just keep balance and enjoy the journey!
Kako to mogu reći ovdje iz Grenade Paradise Cityja, gdje svaki dan neumorno sija sunce i najviše što ćete ikad ovdje obući je svila ili lagani pamuk….eventualno lan, ali i u tome vam je prevruće! Stalno primjećujem koliko je bolje biti beskućnik ovdje nego u nekoj drugoj hladnoj zemlji. A voća, kokosa, trske, čega hoćeš!
Netko zna, dok ovaj drugi ne zna i obratno!
Tako ja znam koji materijali su pogodni za ljeto, dok ovdje, čini mi se, nitko ne shvaća da je vuna za zimu, ovdje se to nosi, vunene kape…. daaaaa!
Štofane hlače i čizme rjeđe, ali da! Kažu mi za vunu da ima rupice i to je oka, da ne pričam još i o vuni koju nose ispod kape. Ne razumijem, ali ne razumijem ni zašto si ljudi iz geta, pogotovo cure, mažu dekolte bijelim baby puderom. Da im upije znoj, ma tko se molim vas znoji po prsima bez da trenira!
To su neke njihove fore, a ima ih još puno, npr. većina ih nikad ne skida one male naljepnice na staklima naočala, a muškarci redovito hodaju gradom u odijelima s još uvijek ušivenom etiketom na rukavu, dok nekim drugim generacijama ispadaju guzice preko cijelog mog ekrana , a neki beskućnici se oblače kao da su upravo izašli od Johna Galliana. I to mi je genijalno!
Osim gore navedenih, ostali nose uniforme kao i djeca već od vrtića. Svi su grupirani i svi nešto slijede i vjeruju baš isto kao i svugdje. No drugačije!
Ne znam jeste li ikada živjeli na selu ili u malom gradu, ali ja jesam, I znam koje su dobre, a koje loše strane male sredine, predivno, predivno i svi sve znaju!
Živjela sam u Tokiju, Londonu i u svim poznatim i manje poznatim modnim metropolama u svijetu….. i shvatila sam da sve dođe na isto, krećem se istim mjestima i susrećem s istim ljudima. I dalje su mi predivne iste stvari, a isto tako ako nešto ne volim, to ne volim ni u drugoj zemlji… no rijetke su stvari koje ne volim… Svaka od tih zemalja ima nešto svoje, nešto jedinstveno, nešto što se samo tamo može vidjeti i doživjeti. To treba cijeniti i poštovati pa čak i prilagoditi se i shvatiti o čemu je riječ! I ne, nemam omiljenu zemlju, svaka je lijepa na svoj način!
Neki su se naši prijatelji čudili Karibima, ja bih tamo na odmor, ali živjeti. E pa dobro je živjeti ovdje, nimalo mi ne nedostaje strka i zbrka. Ima je i tu, ako baš želim, na jedan drugačiji način, ali ima. No ja to ne želim i dok neki bijelci gledaju na sat čekajući u redu, dok se nerviraju jer nešto nije na vrijeme, uvijek se suzdržavam da ih ne pitam: ‘Pa zar niste ovdje došli da pobjegnete od toga, čemu nerviranje On The Isle Of Spice Where Everything Is Nice.’
I kako rasta kaže ALL IS LOVE!
Have a nice day!!!!