Ovaj mesožder, koji nije direktni predak dinosaurima već više kao bliži rođak, se zove "Teleocrater rhadinus". Njegovo otkriće uvelike pomaže znanstvenicima da popune praznine u našem shvaćanju evolucije dinosaura.
"Prvi put da imamo dobar pokaz kako je izgledala loza koja je vodila do pterosaura, dinosaura i ptica", rekao je Randall B. Irmis, kustos paleontološkog odjela u Muzeju prirodne povijesti u Utahu. "Mislim da će ovo dosta unaprijediti istraživanja o tome kako i zašto su pterosauri i dinosauri iz svojih ranih predaka evoluirali u tako različite oblike", nadodaje.
Teleocrater pripada grupi archosaura, grupi koja uključuje sve ptice, dinosaure i leteće reptle - pterosaure, kao i krokodile i aligatore. Prije 250 milijuna godina, na početku Trijas doba, razvoj archosaura je krenuo u dva smjera - Grupu ptica, koja uključuje dinosaure te u drugu grupu krokodila. Teleocrater se smatra ranim članom archosaurske linije ptica, pojavljujući se 10 do 15 milijuna godina prije nego su dinosauri ušli u liniju.
Zanimljivo je što, iako je tako blisko povezan s dinosaurima, nije baš izgledao kao dinosaur. Bio je dug od 2 do 3 metra i više je izgledao kao komodo zmaj s produljenim vratom. Također je hodao na sve četiri.
Dio koji je najviše zaintrigirao paleontologe su bile kosti gležnjeva toga bića, koje su bile sličnije krokodilskim nego onima u dinosaura i ptica, iako je pripadao liniji ptica. Ovo neočekivano otkriće ukazuje na to da su osobine za koje se mislilo da su evolucijski postigle određene linije, vjerojatno postojale u zajedničkog pretka.
Prvi ostatci teleocratera su nađeni još davne 1930., ali tada nisu mogli dokučiti šta su pronašli te se tek 1950. godine kostur identificirao kao archosaura te ga nazvao teleocrater. Otkriće ipak nikad nije bilo službeno objavljeno ni priznato, samim time teleocrater nije uvršten u obiteljsko stablo dinosaura.
Tek 2015. je Sterling J. Nesbitt, paleontolog s Virgina Tech-a otkrio neobični skup kostiju koje su potvrdile stare nalaze. "Na kraju imamo toliko puno novih informacija, ovo što sada znamo je puno kompleksnija slika od one koju smo imali prije 30 godina", kaže Kevin Padian, integrativni biolog sa Sveučilišta Kalifornija.