Istraživanje je započelo na Danielu Kishu, koji je jedan od malog broja ljudi diljem svijeta koji koriste eholokaciju za snalaženje u prostoru. Kish je imao samo 13 mjeseci kada je izgubio oči i vid zbog raka. No, kroz djetinjstvo je razvio način kretanja kroz svijet uz pomoć zvuka koji proizvodi kliktanjem jezika. Poput šišmiša, on koristi zvuk za snalaženje u prostoru. 'Zvuk je poput svjetla, oboje su valovi energije. Zvučni valovi se odbijaju od stvari u okolišu i kada se vrate izvoru one nose preslik onoga što su susreli.', kaže Kish i dodaje 'Slika koju dobijete jest bezbojni preslik predmeta oko vas.'
Kish putem raznih udruženje za pomoć slijepim osobama podučava i druge ovoj vještini. U svrhu širenja i boljeg razumijevanja ove vještine Kish je pristao sudjelovati u istraživanju kanadskih znanstvenika iz Centra za mozak i um pri sveučilištu Zapadni Ontario. Rezultati studije objavljeni su nedavno u tiskovini PLoS One pokazuju kako je pomoću magnetske rezonance objašnjen način na koji djeluje Kishom mozak. Istraživanje je tako pokazalo kako povratne informacije koje Kish dobiva, umjesto da aktiviraju njegov slušni korteks djeluju na njegov vizualni korteks.
'To je zaista sjajno. U osnovi njegov mozak 'novači' dijelove vizualnog korteksa za obradu zvučnih informacija'. Nakon ovoga slijede nova istraživanja koja će započeti u lipnju i koja za cilj ima objasniti mehanizam pomoću kojeg mozak zvuk obrađuje kao sliku. 'Slijepci mogu ovo shvatiti kao novu priliku; kako je moguće postići puno pomoću eholokacije. Iako ne možemo znati da je to za svakoga, dobro je probati.', zaključili su istraživači.