Da se ne raspadne baš svako tijelo nakon smrti njegova vlasnika, pokazuje i pet najpoznatijih posmrtnih ostataka koji ''odbijaju'' istrunuti.
1. Sveta Betina Zita
Sveta Zita bila je veoma poštovana za života. Nakon smrti 1272. godine nastao je svojevrstan kult posvećen ovoj svetici. Ona je zaštitnica sluškinja, a ljudi joj se često obraćaju kada ne mogu pronaći izgubljene ključeve. Više od 300 godina kasnije, njezino tijelo je ekshumirano i tada se vidjelo da nije istrunulo. Tijelo je potom izloženo u bazilici Svetog Frediana u Toskani, u gradu Lucca u Italiji.
2. Lama Dashi-Dorzho Itigilov
Ovaj budistički lama zatražio je 1927. godine od prijatelja budista da započnu pripreme za njegov pogreb. Sjeo je u lotus pozu i umro tijekom meditacije. U oporuci je zatražio da ga sahranjen baš tako kako je umro, a tražio je i da bude ekshumiran za nekoliko godina. 2002. godine njegovo je tijelo opisano kao "stanje nekoga tko je preminuo prije 36 sati". Od tada je njegovo tijelo blago promijenilo izgled, ali i dalje je misterij za znanstvenike, piše Dnevno.rs.
3. Juanita La Doncella
Prije otprilike 500 godina jedna petnaestogodišnja djevojčica iz plemena Inka penjala se strmim stazama neke planine u Argentini. Umrla je sjedećem položaju okružena raznim religijskim predmetima. Njezino tijelo u tom je položaju pronađeno 1999. godine te su je znanstvenici koji proučavaju ovaj fenomen nazvali La Doncella.
4. Lady Xin Zhui
Xin Zhui je bila supruga kineskog plemića iz dinastije Han. Živjela je veoma ekstravagantno za to vrijeme i mjesto, jela je mnogo mesa i po cijeli dan sjedila ne radeći ništa. Preminula je 163. godine prije nove ere, od srčanog udara uslijed gojaznosti. Njezino tijelo je pronađeno 1971. godine, koža joj je i dalje bila meka, a udovi pokretni i savitljivi u zglobovima. Nejasno je što je uzrokovalo da njeno tijelo više tisuća godina ostane netaknuto.
5. Sveta Catherine Laboure
Ova časna sestra tvrdila je da joj se Bogorodica ukazala nekoliko puta, najprije 1830. godine. Legenda kaže da je časna držala ruke u krilu Bogorodice, dok joj se obraćala Božja majka. Odlikovala se poniznošću, razboritošću i bila je požrtvovana i vjerna zavjetima. Pomagala je pacijentima u jednoj pariškoj bolnici. Sahranjena je 1876. godine, a tijelo je ekshumirano 1933. godine za potrebe kanonizacije. Tada je zaključeno da je tijelo u savršenom stanju i da su zglobovi i dalje pokretni.