Novo istraživanje otkriva

Želite li znati sluša li vas netko dok mu se obraćate? Samo obratite pažnju na ovu stvar

Dubok pogled, ilustracija Foto: Getty Images
Mozak sustavno smanjuje treptaje kada se obrađuju važni zvukovi, a pozadinska buka pojačava ovaj efekt otkrivajući tajni ritam naše pažnje.

Treptanje se doima kao automatska radnja, ali novo istraživanje sugerira da ono odražava i da mozak intenzivnije obrađuje zvuk.

Tijekom dvaju eksperimenata praćen je broj treptaja kod 49 sudionika dok su slušali rečenice koje su im čitane naglas. Znanstvenici su mijenjali dvije ključne varijable, osvjetljenje prostora i razinu pozadinske buke.

Učestalost treptanja značajno se smanjivala tijekom izgovaranja rečenica u odnosu na razdoblja prije i poslije uvođenja pozadinske buke. Kada je pozadinska buka bila jača, broj treptaja je pao. Promjene u uvjetima osvjetljenja nisu pokazale značajan učinak, što upućuje na to da je glavni čimbenik kognitivni napor razumijevanja govora, a ne vizualni.

Željeli smo znati utječe li treptanje na okolišni čimbenik i kako je povezano s izvršnim funkcijama. Na primjer, postoji li strateško tempiranje nečijeg treptaja kako ne bi propustio ono što se govori?, kaže Penelope Coupal, istraživačica psihologije s kanadskog Sveučilišta Concordia u Montrealu i jedna od autorica studije koja je objavljena u stručnom časopisu Trends in Hearing.

Ne trepćemo nasumično. Zapravo, sustavno trepćemo rjeđe kada se prezentira upečatljiva informacija, ističe Coupal u članku objavljenom na stranicama Sveučilišta Concordia.

Naše istraživanje sugerira da je treptanje povezano s gubitkom informacija, i vizualnih i auditivnih. Vjerojatno zato trepćemo rjeđe kada dolazi važna informacija, kaže Mickael Deroche, istraživač psihologije i inženjer akustike sa Sveučilišta Concordia.

Moguće je da sličan regulatorni mehanizam djeluje i u auditivnom sustavu, pri čemu se načela uočena u vizualnom sustavu primjenjuju kako bi se optimiziralo tempiranje treptaja i smanjili prekidi u pažnji na zvuk, pišu autori studije.

Da bismo dobili pouzdane rezultate, moramo mapirati točno vrijeme i obrasce gubitka vizualnih i auditivnih informacija tijekom treptaja. To je logičan sljedeći korak, smatra Deroche.

Znanstvenici stoga na nkraju naglašavaju da će za potvrdu tih poveznica trebati znatno više podataka i dodatna istraživanja.