Novi uspjeh znanstvenika

Warp pogon iz Zvjezdanih staza više nije znanstvena fantastika!

Slika nije dostupna
Ako se sjećate serije Zvjezdane staze, onda se zasigurno sjećate i načina na koji su svemirski brodovi putovali u toj seriji - odnosno famoznog warp pogona. Znanstvenici sada tvrde, kako taj pogon više nije isključivo u domeni znanstvene fantastike.

Warp pogon manipulira prostorom i vremenom, kako bi doveo svemirski bord iz jedne točke u svemiru na drugu, koristeći rupe u zakonima fizike, koji kažu kako materija ne može putovati brže od brzine svjetlosti. Koncept za takav pogon predložen je još 1994. godine, a predložio ga je meksički fizičar Miguel Alcubierre, no izračunima su znanstvenici došli do spoznaje kako bi taj pogon zahtijevao nedozvoljene količine energije.

>> Pravi USS Enterprise stiže za 20 godina!?

Danas fizičari tvrde kako se na predloženom warp pogonu mogu mogu napraviti preinake, koje bi omogućile da jednako radi uz znatno manju potrošnju energije. 'Postoji nada', zaključio je Harold White iz NASA-inog Svemirskog centra Johnson, na simpoziju '100 Year Starship Symposium'.

Alcubierre je predvidio svemirski brod oblika ragbi lopte, koju obujmljuje velik prsten i koji je potencijalno napravljen od određenog egzotičnog materijala i koji bi uzrokovao krivljenje vremensko-prostornog kontinuuma oko svemirskog broda, stvarajući područje suženog svemira ispred i iza broda, prenosi Space.com.

Sam svemirski brod ostao bi unutar mjehura normalnog prostorno-vremenskog kontinuuma. 'Sve u svemiru je ograničeno brzinom svjetlosti. No zanimljiva stvar oko prostorno-vremenskog kontinuuma, tkiva svemira, jest da ono nije ograničeno brzinom svjetlosti', istaknuo je Richard Obousy predsjednik Icarus Interstellara.

Po tom konceptu, brod bi se zapravo efektivno kretao brzinom deset puta većom od brzine svjetlosti, ali istovremeno ne kršeći kozmičko ograničenje brzine, postavljeno zakonima fizike.

White je napravio i izračun o tome što bi se dogodilo ako bi se promijenio prsten oko broda u oblik debljeg valjka zatvorenog u krug. Otkrio je kako bi warp pogon tada mogla energijom opskrbiti masa veličine NASA-inog satelita Voyager-1, lansiranog 1977. godine. Isto tako, ako bi se intenzitet iskrivljenja prostorno-vremenskog kontinuuma mogao mijenjati tijekom vremena, to bi smanjilo i količinu energije potrebnu za pokretanje warp pogona, zaključio je White.

'Saznanja koja sam predstavio, pretvaraju taj pogon iz nepraktičnog i moguć te vrijedan daljnjeg istraživanja', istaknuo je White i dodao kako će nastaviti istraživati warp pogon u laboratoriju, gdje je s kolegama već počeo eksperimentirati s mini verzijom warp pogona.

Svoj je eksperiment nazvao skromnim, nasuprot onom što bi bilo potrebno za izgradnju pravog warp pogona, ali je istaknuo kako je to obećavajući prvi korak.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook