Postolimpijska depresija još uvijek je tabu-tema i velik je broj neprijavljenih slučajeva depresije među sudionicima nakon natjecanja, kažu stručnjaci.
To je poznati model ledenog brijega. Vidite da nekoliko ljudi govori o tome, ali ne vidite većinu, rekla je psihologinja Marion Suprizio za dpa.
Prema riječima stručnjaka s Njemačkog sportskog sveučilišta u Kölnu, mnogo je opcija koje mogu pomoći da se sportaši ne nađu u teškoj situaciji nakon Olimpijskih igara.
Psihologija i sportska psihologija imaju mnogo toga za ponuditi i raditi preventivno. Važno je da sportaši pripreme svoju 'glavu' za ono što dolazi, rekla je.
Programi su tu. Iskorištenost još nije optimalna, ima prostora za napredak.
Sportaši sve češće govore o svojim psihičkim problemima nakon Olimpijskih igara, ali vjerojatno ih još više o tome ne govori.
Postolimpijska depresije je tabu-tema za mnoge sportaše. Ali to je slučaj s mnogim mentalnim bolestima. Strah od stigmatizacije je ogroman, rekla je Sulprizio.
Tema je privukla pozornost javnosti kad je višestruki olimpijski pobjednik Michael Phelps progovorio o depresiji nakon Igara. Američki plivač otkrio je da se mučio po završetku svakih Olimpijskih igara, počevši od Atene 2004.
Phelpsov slučaj pokazuje da čak i najiskusniji mogu biti pogođeni, ali čini se da su debitanti posebno ugroženi.
Sportaši koji se prvi put natječu na Olimpijskim igrama vrlo brzo upadnu u rupu, rekao je Ulli Knapp, trener njemačke daljašice Malaike Mihambo.
Iskusniji sportaši znaju što mogu očekivati, dok su "novopridošlice često potpuno preplavljene velikim događajem poput Olimpijskih igara".