'Da, internet je ugrožen!', kaže Wolfgang Kleinwächter, profesor za internetsku politiku i regulaciju na Sveučilištu Aarhus. Vinton G. Cerf, jedan od 'očeva' interneta, komentira još dramatičnije: 'Slobodni internet danas je toliko snažno napadnut kao nikad prije. Zahuktava se međunarodni sukob - koji će odrediti budućnost interneta', piše Deutsche Welle.
>> Šveđani prvi u korištenju interneta, Hrvatske nema ni na popisu
Cenzura i kontrola prijetnje su slobodnim, otvorenim i globalnim mrežama. Oružje kojim se koriste su blokiranje internetskih stranica ili slabljenje veze, kako se stranice polako ili uopće ne bi mogle otvoriti. Korisnici moraju registrirati svoje IP-adrese pod imenom, dok Vlasti stvaraju paralelne 'mreže' s vlastitim ponudama jezika kako korisnici ne bi težili zapadnim web-stranicama.
Internet s nacionalnim granicama
'Najveći rizik je da se takozvani bezgranični internet dovede natrag u granice, koje poznajemo iz 20. stoljeća', smatra Kleinwächter. Drugim riječima, neke zemlje svojem internetu određuju nacionalne granice u virtualnom prostoru. Kina sa svojim intranetom 'Great Firewall' i Iran sa svojim 'Halal-Netz' su predvodnici takvog novog trenda.
Samo četiri vlade su 2002. cenzurirale internet, no u međuvremenu to sada čini njih više od 40, ističu aktivisti diljem svijeta. Razlog je, govoreći diplomatskim jezikom, 'nacionalna sigurnost'.
Prema podacima organizacije 'Reporteri bez granica' 29 internetskih aktivista i građana-novinara je ubijeno ove godine u svijetu. Njih 127 trenutno je u zatvoru. Zapravo je sve to kršenje direktive Vijeća za ljudska prava Ujedinjenih naroda koje je još proljetos odlučilo kako ljudska prava vrijede na ulici isto kao i na internetu.
'To je jedna jako bitna tvrdnja, jer kroz nju postoje potpuno drugačiji instrumenti za kritiziranje zemalja koje kažu: 'Online je sve drugačije - mi moramo iz razloga nacionalne sigurnosti uvesti ograničenja', naglašava Kleinwächter. Zapad je često kritizirao cenzuru u Kini ili Iranu, iako također nema čistu savjest. Stvarnih sankcija nema, jedino sramota pred svjetskom javnošću.
Crne liste
'U svijetu postoji samo par davatelja internetskih usluga ili država, koje ne provode cenzuru', kaže Jermyn Brooks, nezavisni predsjednik Globalne mrežne inicijative (GNI). Demokratske zemlje, odluku o cenzuri donose na temelju pomne rasprave i određivanja u kojim područjima trebaju biti cenzurirani štetni sadržaji. Najnoviji primjer je aktualna rasprava u vezi videa o Muhamedu, koji trenutno kruži na webu i zbog kojeg su četiri osobe ubijene, među kojima i američki veleposlanik u Libiji.
Švedska je uzor priključenosti na internet: oko 90 posto kućanstva je spojeno na internet. Vlast nudi velik broj usluga online, kako bi što više građana moglo sudjelovati. Ta zemlja je na vrhu 'web-indeksa', kojim se mjeri rasprostranjenost i važnost interneta u 61 zemlji, a prvi put je predstavljen ove godine.
Malo ljudi zapravo zna kako i Švedska blokira web stranice, primjerice one sa dječjom pornografijom, koje se unose na 'crnu listu'. Internet-aktivisti kritiziraju da takve liste nisu dovoljno transparentne. Kritike dolaze i od osoba odgovornih za zaštitu podataka, zbog čuvanja pohranjenih telekomunikacijskih podataka. Švedska, kao i ostale članice Europske unije to nu uvele u proljeće ove godine. Korisnički podaci se sada spremaju šest mjeseci i mogu se naknadno pronaći bez problema.
'Ali, švedski sustav nije tako loš kao sustav u jednoj nedemokratskoj zemlji', kaže Frank Belfrage, švedski zamjenik ministra vanjskih poslova. 'Takav režim, koji građane prati uz pomoć interneta, čini to zbog zaštite antidemokratskog društva, a to je u potpunoj suprotnosti od onoga što mi činimo', ističe on.
Nadzorne tehnologije - profitabilan posao
Trgovanje 'nadzornim tehnologijama' pretvorilo se u jedan profitabilan posao. 'Upravo zapadne vlade ne ograničavaju takvu trgovinu. Oni ne kažu koje tehnologije se smiju gdje izvoziti - to je jedan veliki problem', kritizira Eric King iz Privacy Internationala, nevladine organizacije koja prati izvozne puteve softvera za praćenje.
Njegov kolega, koji želi ostati anoniman, ispričao mu je o iranskim aktivistima: njihova računala bivaju hakirana, podaci se dostavljaju Vladi - s programom koji je razvijen u Njemačkoj, a prodaje ga britanska tvrtka. Oni zahtijevaju zabranu izvoza - no politika oklijeva: ideal susreće realnu politiku. Važno je da se pokrene rasprava koja će dovesti do bilo kakvih rezultata', kaže Wolfgang Kleinwächter.
No, ima i dobrih vijesti, jer u Kini primjerice oko deset posto korisnika pronalaze zaobilazne putove za slobodne informacije, kao što su proxy-serveri ili šifrirane mreže. Često se pritom koriste TOR-mreže, koje omogućuju korisnicima da ostanu anonimni na mreži.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook