Stariji ljudi koji smatraju da njihov život nema smisla mogu biti skloniji gubitku pamćenja i problemima razmišljanja kako stare, pokazuje studija.
Nova studija nadovezuje se na sve više dokaza koji povezuju psihološku dobrobit sa zdravim starenjem.
Novi rad, objavljen u stručnom časopisu Journal of Neurology, Neurosurgery and Psychiatry, ispitao je dugoročne podatke o stotinama starijih osoba u Illinoisu u SAD-u.
Oko 910 ljudi praćeno je u prosjeku 14 godina kako bi se procijenilo jesu li razvili blago kognitivno oštećenje ili demenciju.
Provedena je godišnja procjena psihološke dobrobiti ljudi uključenih u studiju.
Ove procjene prikupljale su informacije o životnoj svrsi, pozitivnom odnosu s drugima, osobnom rastu, samoprihvaćanju, autonomiji i "ovladavanju okolinom".
Tijekom praćenja, kod nekih 29 posto dijagnosticirano je blago kognitivno oštećenje – stadij između opadanja pamćenja i razmišljanja povezanog sa starenjem i demencije.
A u toj skupini 34 posto je imalo dijagnozu demencije.
Međunarodni tim istraživača otkrio je da su ljudi koji su razvili blago kognitivno oštećenje imali brži pad psihološke dobrobiti u usporedbi s ljudima koji su bili "kognitivno netaknuti".
To je dovelo do ukupnih nižih rezultata dobrobiti dvije godine prije nego što im je dijagnosticirano blago kognitivno oštećenje, otkrili su stručnjaci.
Promatrajući različite elemente psihološke dobrobiti, istraživači su otkrili da je kod ljudi koji su razvili blago kognitivno oštećenje (MCI) utvrđeno da nemaju svrhu u životu otprilike tri godine prije dijagnoze.
I imali su niže razine osobnog rasta nekih šest godina prije dijagnoze.
"Psihološka dobrobit (posebice životna svrha i osobni rast) postala je značajno niže prije dijagnoze MCI", rekao je istraživački tim.
"Smanjena psihološka dobrobit može poslužiti kao prediktor za oslabljenu kognitivnu funkciju. A postdijagnostička psihološka podrška trebala bi biti planirana za osobe s dijagnozom dementnih poremećaja."