Navedena studija pokušava objasniti na koji način su izumrle gotovo sve oceanske vrste u nekoliko stotina tisuća godina, na samom kraju perm ere, otprilike prije 250 milijuna godina. Predstavljena je na ovih dana već spominjanoj konferenciji Američke geofizičke unije, na kojoj je i NASA predstavila rezultate analize tla rovera Curiosity.
>> Otkrivena bakterija koja živi bez svjetla i kisika
No vratimo se na studiju, koja je pokušala rekonstruirati izumiranje tog vremena u nekoliko koraka, s naglaskom da je dotična bakterija u svemu odigrala ključnu ulogu, prenosi Livescience.com.
Prvi korak bila je velika vulkanska aktivnost u Sibiru, koja je u atmosferu oslobodila velike količine nikla i koje su našle svoj put do svjetskih oceana. Kao rezultat toga, populacija oceanskih bakterija koje koriste nikal u svojem metabolizmu, naprosto je brojčano 'eksplodirala', oslobađajući ogromne količine metana u atmosferu te smanjujući razinu kisika u morima, kao posljedicu rada njihovog metabolizma.
Kako je metan staklenički plin, katastrofično oslobađanje tog plina zarobilo je toplinu u atmosferi i prouzročilo masovno izumiranje, učinivši klimu nepogodnom za život.
No, dok su obrazloženja u studiji intrigantna, mnoga od njih zasnivaju se na spekulativnim procesima, smatra Anthony Cohen, istraživač s Open Universityja u Velikoj Britaniji, koji je i sam sudjelovao u izradi studije.
'Moralo se napraviti puno pretpostavki', rekao je Cohen, a jedna od njih je na koji način je nikal iz vulkanskih erupcija u svijetu došao u sva mora i oceane svijeta. Istraživanja su pokazala da je upravo u to vrijeme u vulkanskim erupcijama golemih razmjera u Sibiru oslobođeno oko 2,7 milijuna četvornih metara lave bogate niklom.
Činjenica je kako je tijekom velikog izumiranja vrsta iz mora nestalo 96 posto, a s kopna 70 posto vrsta. Punih 10 milijuna godina trajao je oporavak života na Zemlji. Bilo je to doba u kojem su oceani bili kiseliji, kako su pokazali fosilni ostaci, a razina kisika u atmosferi i vodi bila znatno manja.
Daniel Rothman i njegovi kolege s MIT-ja posumnjali su kako je mogući krivac oceanska bakterija methanosarcina. Pomoću genetske analize, njegov tim je otkrio kako su ovi mikroorganizmi prije 251 milijun godina razvili sposobnost razgrađivanja nikla i proizvodnje metana kao sporednog produkta rada njihovog metabolizma.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook