Sićušna parazitska pijavica koja živi kao nametnik na slatkovodnim kornjačama u Istočnoj Aziji, na prvi pogled po ničem ne izgleda posebno. No, ako je se ubaci u spremnik s tekućim dušikom, mogu preživjeti to uranjanje puna 24 sata.
Preminuo pionir krionike Robert Ettinger, tijelo uronjeno u tekući dušik
Da je to u najmanju ruku neobično, govori i podatak kako većina organizama ne može preživjeti duže vrijeme na temperaturama ispod nule, a kamoli -196 stupnjeva Celzija. Voda se pri smrzavanju pretvara u led, odnosno kristalizira se što obično razara stanice. Jedino još dvije poznate vrste mogu preživjeti uronjene u tekući dušik, a te su vodeni medvjed te larva jednog tipa drosophilidae muhe. No, ti organizmi ne mogu preživjeti u tekućem dušiku duže od sat vremena.
Spomenuti parazit, međutim, ima još nevjerojatnih sposobnosti u podnošenju ekstremne hladnoće. Svaka ta parazitska pijavica koja je stavljena u spremnik ohlađen na -90 stupnjeva Celzija, preživjela je unutar njega punih devet mjeseci, prenosi popsci.com.
Drugim riječima, te pijavice mogu bez problema preživjeti temperature niže od onih koje bilježe atmosferski termometri na Zemlji i to u vremenskom periodu od začeća do rođenja ljudskog djeteta. Neke od tih pijavica na -90 stupnjeva preživjele su čak pune dvije i pol godine.
Umirale od gladi, ne hladnoće
Za razliku od organizama koji imaju visoku toleranciju na hladnoću i kojima je potreban pa makar i malen period aklimatizacije, ovim nametnicima to nije potrebno. Oni bez problema prolaze kroz nevjerojatne temperaturne promjene od sobne temperature do -196 stupnjeva i nazad, sve u kratkom vremenskom roku.
Neke od tih pijavica, koje su prolazile navedene torture, koje ne bi izdržao niti jedan drugi organizam na Zemlji, nisu umirale od hladnoće ili staničnih oštećenja. Umirale su od gladi.
Možda i najčudnije od svega jest to da te životinje u svojem prirodnom okolišu nikad ne susreću tako ekstremne temperaturne uvjete, jer najniža temperatura u njihovom prirodnom staništu, tek je nešto niža od nule zimi, i to svega nekoliko sati dnevno.
Znanstvenici još nisu dokučili što tim organizmima omogućava preživljavanje tako ekstremne hladnoće. Pomisao da to rade nakupljejući šećer u stanicama, kao vrste koje su otporne na hladnoći, brzo je odbačena, jer za to nisu pronašli dokaze u njihovim stanicama.
Zaključak svega jest da bi ključ otkrivanja njihove imunosti na hladnoću možda bio bitan korak u tehnikama zamrzavanja.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook