"Tuđman je podržavao suverenu BiH i želio je s njom imati posebne odnose, i to iz tri razloga: kao povjesničar i državnik znao je da bez rješenja problema BiH nema trajnog mira i stabilnosti u regiji, slijedom ustavnih obveza vodio je računa o sudbini Hrvata u cijelom svijetu a posebice u BiH jer su bili ugroženi i, kao treće, od početka agresije na Hrvatsku dio te agresije je išao s teritorija BiH", kazao je Žužul.
Žužul, bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednika Tuđmana, zamjenik ministra vanjskih poslova i šef misije RH pri UN-u u Ženevi, pred Raspravnim je vijećem istaknuo da tadašnje vodstvo u BiH nije učinilo ništa da zaustavi te oružane aktivnosti.
"Štoviše, u kritičnim je trenucima Alija Izetbegović poručio da to nije njihov rat", rekao je Žužul i dodao da je manji dio napada na Hrvatsku išao iz Srbije a puno veći dio napada s područja BiH.
U više je navrata istaknuo je da je jedini način sprečavanja širenja agresije na Hrvatsku bio moguć s područja susjedne BiH.
Žužul je kazao da je izravno radio na Sporazumu o prijateljstvu i suradnji koji je potom potpisan u srpnju 1992. a koji je izravno povezan s činjenicom da je agresija na Hrvatsku išla iz BiH.
"Bez mogućnosti obrane s bosanskohercegovačkog teritorija nije se, primjerice, mogao obraniti Dubrovnik ... Tuđman je, osim toga, tražio soluciju unutar koje će se u BiH zaštititi hrvatski korpus", posvjedočio je Žužul.
Također je iznio uvjerenje da se Tuđmanu model konfederacije "sviđao".
"Taj je model obuhvaćao tri principa kojima se on (Tuđman) kao povjesničar i državnik vodio: stvaranje i priznavanje Hrvatske u njezinim granicama, zaštita hrvatskog nacionalnog bića u BiH unutar teritorija te države i zaustavljanje rata", kazao je Žužul.
"Jedina situacija koja je meni poznata da je Tuđman pristao razmatrati teritorijalno pitanje jest kada se, mislim na prijedlog lorda Owena, govorilo o zamjeni područja Neuma za istu dužinu teritorija od oko 12 kilometara na Prevlaci", kazao je Žužul.
Pojasnio je da je za Tuđmana Neum bio strateško pitanje jer se tu presjecao kontinuitet hrvatskog teritorija, dok je za BiH to bilo i još uvijek jest bitno političko i simboličko pitanje jer joj je to jedini izlaz na more.
Na kraju prvog dijela svog svjedočenja, potvrdio je da ga je Tuđman 1993. "instruirao da započne pregovore s predstavnicima BiH o političkom približavanju i zaustavljanju sukoba muslimana i Hrvata".
Na sastanku u Ženevi, na kojem su bili nazočni Haris Silajdžić i Željko Komšić iz BiH te Žužul i hrvatski veleposlanik u Turskoj Hido Biščević, te su ideje pretočene u sporazum potpisan sredinom rujna 1993. godine.
Žužul je prvi svjedok obrane na suđenju Jadranku Prliću pred ICTY-em gdje mu se sudi zajedno s Brunom Stojićem, Slobodanom Praljkom, Milivojem Petkovićem, Valentinom Ćorićem i Berislavom Pušićem. Optužnica ih tereti za sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu koji je počeo 18. prosinca 1991. osnivanjem Hrvatske zajednice Herceg Bosne i trajao do travnja 1994. kad je Washingtonskim sporazumom prekinut hrvatsko-muslimanski rat i potpisano osnivanje Federacije BiH.
Jadranko Prlić, jedan od najviših političkih dužnosnika Herceg Bosne kojeg Haški sud (ICTY) tereti za zločine protiv čovječnosti, teška kršenja Ženevske konvencije i Zakona i običaja ratovanja, u ponedjeljak je pred raspravnim vijećem na početku izvođenja dokaza obrane izjavio da je Herceg Bosna u svim aspektima poštivala suverenitet Bosne i Hercegovine. Također je negirao postojanje udruženog zločinačkog pothvata i odbacio sve točke optužnice.