Novootkriveni kemijski spojevi od superbakterije MRSA (meticilin otporna staphylococcus aureaus) čine običnu bakteriju, jer joj oduzimaju njezino najvažnije oružje - otpornost na antibiotike.
MRSA je najveći uzročnik infekcija u bolnicama i drugi najveći uzročnik smrti od bakterijskih infekcija u, primjerice, SAD-u. Ta je bakterija otporna na najširu lepezu antibiotika u trenutnoj uporabi, takozvane beta-laktame, koji uključuju meticilin, penicilin i karbapenem.
Navedeni antibiotici rade tako da uništavaju osnovne komponente stanične opne bakterije, koji se zovu peptidoglikani. No, MRSA se štiti na način da koristi molekulu koja upija antibiotik i spriječava njegovo djelovanje na taj način.
Tarocina A i tarocin B
Američki znanstvenik Christopher Tan i njegovi kolege iz Istraživačkih laboratorija Merck u New Jerseyju, pronašli su način kako da slome otpor MRSA superbakterije. Otkrili su dva kemijska spoja koji omogućuju beta-laktamima da probiju obranu MRSA i unište je.
Spojevi su nazvani tarocin A i tarocin B i oni ciljaju posve drugi dio stanične opne bakterije, koji se zove teihoična kiselina. Ti spojevi ne ubijaju bakteriju sami po sebi, ali u kombinaciji sa standardnim antibiotikom, efektivno ubijaju MRSA, kako u kliničkim uzorcima, tako i u zaraženim laboratorisjkim miševima. Spojevi još nisu testirani na čovjeku, prenosi New Scientist.
Ipak, postoji mana, jer ako bi se ta kombinacija koristila sama za liječenje pacijenata, bakterija bi opet mogla postati otporna i na taj lijek. Kako bi to zaobišli, Tan je predložio dodatak i trećeg lijeka koji cilja proizvodnju teihoične kiseline u stanici MRSA bakterije.
Ključ za iduć 20 godina
"Smatramo da dubokim razumijevanjem biologije baš ove staze, omogućujemo otkrivanje gdje se nalaze slabe točke bakterije kako bi mogli riješiti problem njezine otpornosti", kaže David Brown iz dobrotvorne organizacije Antibiotic Research UK.
Brown smatra da ovakvu strategiju moramo proširiti u liječenju, a njegova organizacija radi na proučavanju toga da li postojeći kemijski spojevi mogu efektivno djelovati kao razbijači otpornosti na antibiotike u bakterijama.
"Trebat će najmanje 20 godina da bismo dobili razuman broj novih antibiotika pa moramo spasiti postojeće tijekom tog perioda s razbijačima otpornosti, koji su nam zapravo jedina šansa", zaključio je Brown.