Države članice NATO-a u Europi suočavaju se sa sve dubljom krizom - Rusija i Kina naoružavaju se velikom brzinom, pri čemu Moskva prelazi na potpuno ratno gospodarstvo. Iako je SAD i dalje jači od obiju zemalja zajedno, a herojski ukrajinski otpor sputao je snage Kremlja, to bi se oboje moglo vrlo brzo promijeniti, ocjenjuje u svom komentaru za britanski The Telegraph autor Lewis Page.
Politička promjena u Americi
U Americi je došlo do političke promjene. Trumpovo krilo Republikanske stranke ne odražava ono što većina Amerikanaca želi - ipak je Donald Trump postao predsjednik, i možda ponovno postane, zbog groznih demokratskih kandidata. Tvrdolinijaški republikanski političari koji trenutačno koče pomoć Ukrajini ne govore u ime većine Amerikanaca, ali brojke na Capitol Hillu daju im nerazmjeran utjecaj.
Manje se razumije to da je i predsjednik Joe Biden nepouzdan saveznik. On je namjerno odbio Ukrajini dati oružje koje bi moglo srušiti Kerčki (Krimski) most, koji povezuje rusko kopno s Krimom, što bi potencijalno mogao biti odlučujući udarac protiv Kremlja jer ga plaši Putinovo nuklearno razmetanje. Biden, smatra autor, ne predstavlja Amerikance iako je vrhovni zapovjednik.
Scenarij iz noćne more onaj je u kojem Rusija nastavlja masovno naoružavanje i mobilizaciju koja je u tijeku. Dugoročno, rusko će se gospodarstvo urušiti pod pritiskom baš kao što se dogodilo Sovjetskom Savezu. No kratkoročno - Poljaci vjeruju za samo tri godine - ruska bi se vojska mogla vratiti, veća i očvrsnula u bitkama. A onda Kina kreće protiv Tajvana, kao što Vladimir Putin kreće protiv NATO-a, predviđa autor.
Kad bi SAD bio odlučan i voljan podnijeti najveći teret borbi, vjerojatno bi mogao dobiti oba rata odjednom. No, kao što se moglo vidjeti, budući predsjednik možda neće biti odlučan ili voljan za to, pa se postavlja pitanje što to znači za zemlje s ove strane Atlantika.
Europa se treba boriti kao SAD u Iraku
Kako navodi autor, tu vrijedi stara izreka: "Ako želiš mir, pripremi se za rat." Velika Britanija i Europa napokon se moraju pobrinuti za vlastitu obranu, umjesto da troše svoj novac na napuhane države blagostanja i oslanjaju se na Ameriku za svoju sigurnost. No tu se ne radi samo o većoj potrošnji na obranu već i o učinkovitoj potrošnji, kako se ističe. Diljem zapadnog svijeta bivši vojni časnici tvrde da situacija u Ukrajini znači da su Europi potrebne goleme količine tenkova, pušaka i granata.
Iako, smatra autor, Europa se ne bi trebala boriti na taj način. Ruska invazija masovnim korištenjem tenkova i topništva bila je krvavi neuspjeh, baš kao što je ukrajinska protuofenziva, također se oslanjajući na tenkove i topništvo, završila u krvavoj slijepoj ulici. Europljani bi se trebali željeti boriti kao što se Zapad, a zapravo SAD, borio u Iraku i Libiji - cilj je slomiti rusku protuzračnu obranu i dominirati nebom, a zatim eliminirati ruske tenkove i topništvo odozgo.
Europi trebaju razni sustavi i oružje - uglavnom projektili i bespilotne letjelice raznih vrsta, prije nego zrakoplovi s ljudskom posadom, koji će joj omogućiti suzbijanje ili uništenje neprijateljske protuzračne obrane.
Vojna oprema mora biti pristupačna
Vojna oprema potrebna je brzo, pri čemu doista mora funkcionirati i biti pristupačna. Analitičar kao dobar primjer navodi Poljsku, koja nije izgradila vojnu industriju od nule. Poljaci su kupili golem broj tenkova koji imaju puno više smisla za Poljsku nego za, primjerice, Britance.
Ako Britanija, primjerice, odluči kupiti tenkove, trebala bi ih kupiti od dobrih proizvođača poput Južne Koreje, Njemačke ili Izraela, umjesto da pokušava oživjeti svoju industriju tenkova koja je na izdisaju, kao što se dosad radilo.
Poruka je autora da treba prestati pokušavati sve napraviti sam i upuštati se u multinacionalne pokušaje repliciranja stvari koje Britanija jednostavno može kupiti. Ti pokušaji, smatra, uvijek završavaju katastrofalno, a ukazuje na projekte Eurofighter, Sea Viper i Merlin. Kad se kupuje u inozemstvu, treba prestati uplitati britansku industriju i uprskati savršeno dobre proizvode, kao što se već događalo.