Zatvorenici koje je Gestapo bacio u sumorne ćelije na zidovima su ispisivali poruke koje i danas svjedoče o njihovim tragičnim sudbinama.
Tola Turska imala je 19 godina kad su pripadnici Gestapa uhitili nju i njezinog dečka.
Gestapovci su po Lolu došli nekoliko dana uoči 20. rođendana 1944. godine. I dvije godine ranije s ulica Varšave odvukli su je na prisilni rad u tvornicu nedaleko Kölna, piše Daily Mail.
Unatoč teškoj situaciji u njezinom životu postojala je jedna lijepa stvar - mladi poljski vojnik Lolek koji se Nijemcima zamjerio zbog pridruživanja jednoj do grupa otpora. Uhitili su ga i pretražujući njegove stvari naišli na Tolinu sliku. Uskoro su je identificirali i uhitili 5. svibnja 1944. godine. Odvedena je u posebne prostorije Gestapa na periferiji Kölna gdje su je mučili i ispitivali o pokretu otpora, a onda smjestili u ćeliju u sjedištu Gestapa.
Ćelija broj 4 bila je mala, sumorna prostorija osigurana teškim drvenim vratima, s tek tračkom svjetlosti koja je dopirala kroz maleni, rešetkama ograđeni prozor.
Gledajući zid, uočila je da je prekriven grafitima. Bivši zatvorenici na zidove su upisivali svoje osjećaje i raspoloženje. Bilo je tu svega - ruganja, očaja, nade, ljutnje...
I Tola je odlučila napraviti isto. Vjerojatno je uzela mali čavao i ispisala svoje puno ime i prezime - Teofila Turska. Međutim, to nije bio sve što je napisala. "Lolek, zbog tvoje ljubavi ja patim ovdje", bile su njezine iduće riječi.
Nakon toga ostalo joj je samo čekati svoju sudbinu. Preživjela je i 50 godina kasnije vratila se u ćeliju. Položila je cvijeće za sve koji nisu uspjeli preživjeti, među kojima je i Lolek.
Njezina poruka jedna je od njih 1800 koji su preživjele nacističku eru i danas su dokumentirane i objavljene u novoj knjizi "Zidovi koji govore".
Neke su napisane na ruskom, druge na francuskom ili njemačkom, a neke i na engleskom jeziku, a iza svake od njih je priča poput Toline.
Sjedište Gestapa mjesto je na kojem su život izgubile tisuće ljudi, a među njima i djevojka koja je na zidu jedne od ćelija ostavila poruku "Imam 18 godina, trudna sam i voljela bih vidjeti svoje prvorođeno dijete. Pa, to neće biti moguće, moram umrijeti".
Potresne poruke na zidovima su se nizale do ožujka 1945. kada su Amerikanci oslobodili Köln.
U lipnju iste godine jedan se bivši zatvorenik vratio u ćeliju i napisao "Preživio sam".
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook