Munira Salihović vratila se u Srebrenicu nakon završetka rata u Bosni. 1995. godine vojska Republike Srpske pod komandom generala Ratka Mladića ubila je i njezina dva sina i supruga. Munira godinama živi potpuno sama sa svojom boli i ne prođe niti dan a da se ne sjeti strahota koje je proživjela.
Kaže kako joj uhićenje Mladića nije donijelo utjehu jer neće vratiti njezinu djecu niti promijeniti činjenicu da je Srebrenica teritorijalno spada u Republiku Srpsku. Mladiću pak, želi sve najgore. 'Bilo bi dobro da ga mi uhitimo, da ga mučimo kao što je on mučio našu djecu, to bi najviše željala. I želim mu da ostane bez ikoga i da dugo živi. Ovako kao ja. To bih jako željela. Da dugo živi, ali da pati. Da ostane bez svog roda', kaže Munira.
'No, najviše me boli to što je mjesto gdje sam izgubila svu svoju obitelj sada dio Republike Srpske. Svi moji dokumenti su na Republiku Srpsku, a on je ubio moje najmilije da bi je stvorio. I to me boli, puno me boli. Ali nisam imala izbora', dodala je Munira.
Genocid u Srebrenici se dogodio u lipnju 1995. godine. Ubijeno je najmanje 8.372 muškaraca i dječaka između 12 i 77 godina. Taj se događaj smatra jednim od najvećih masakara u Europi od 2. svjetskog rata.
Nekoliko stotina ljudi iz Hrvatske i Slovenije danas je posjetilo Memorijalni centar Srebrenica - Potočari i odalo počast Mladićevim žrtvama. 'Ovo je bilo smišljeno politički, krvnički... Trebalo ga je na banderu objesiti i da godinama svijet gleda kako visi', kazala je jedna Dubrovčanka.
Počast žrtvama odana i u Višegradu
Oko 2.000 ljudi danas se okupilo i u Višegradu kako bi odali počast ubijenim članovima obitelji i prijateljima i to na mostu s kojeg su Mladićeve snage u proljeće 1992. godine tjednima u rijeku bacali leševe ubijenih Bošnjaka.
Prema procjenama, iz Višegrada je protjerano oko 14.000 Bošnjaka, a Istraživačko dokumentacijski centar registrirao je 1.760 žrtava zločina u Višegradu od čega i 100-injak djece, no brojka stvarnih žrtava je puno veća. Pretpostavlja se kako je ubijeno oko 3.000 ljudi.