Objavljena 1976. godine, Zelena knjiga postala je neslužbeni libijski ustav, proglas "trećeg puta" između kapitalizma i socijalizma koji je oblikovao politički, gospodarski i društveni život desetljećima izolirane sjevernoafričke države.
"Zelena knjiga bila je posvuda, u školama, na televiziji, na ulicama", kaže novinar Ahmed, koji zbog osjetljivosti ove teme ne želi otkriti prezime.
Moamer Gadafi je svoj "treći put" objavio sedam godina pošto je u državi preuzeo vlast vojnim udarom.
Njegova vizija panarabizma i antikolonijalizma ubrzo je ustupila mjesto despotskoj vladavini, koja je i dovela do nagomilanog nezadovoljstva u zemlji koje je rezultiralo ustankom 2011. godine.
Tijekom Gadafijeve kaotične vladavine njegovi ekscentrični citati probijali su do svakog aspekta libijske svakodnevice.
Citati na namirnicama
U kućama su se fraze iz knjige mogle čitati na ambalažama i na deklaracijama namirnica jer sve što se uvozilo pakirala je država. U školama su bile ključni dio kurikula. Citati su se nalazili i u obliku grafita na javnim zgradama te čak i na uredskom priboru.
Gadafijeve umotvorine poput tvrdnje da su "žene ljudi kao i muškarci, ali se od muškaraca razlikuju po tome što su žene" morale su se prepisivati doslovno. Suprotno se kažnjavalo.
"Većina od nas to nije čitala, a dijelove kojima su nas zasipali ionako nismo razumijeli", šali se Ahmed.
Gadafi je ubijen u svom rodnom gradu Sirtu 20. listopada 2011., ali stanovnici libijske prijestolnice još nisu zaboravili traume koje im je izazvao zajedno sa svojom knjigom.
Abdelsalam vlasnik je knjižare u Tripoliju. Stoji iza pulta i objašnjava zašto je bacio sve primjerke Zelene knjige koje je imao.
"Da je stavim u prodaju, odmah bi mi zapalili knjižaru", govori prigušenim glasom kao da i zidovi imaju uši. "Već samo posjedovanje knjige moglo bi izazvati katastrofalne posljedice", dodaje Abdelsalam. Ni on ne želi otkriti prezime.
Nakon Gadafija - kaos
Otkako je Gadafi zbačen Libija je potonula u kaos, suparničke snage bore se za kontrolu nad pojedinim teritorijem i naftnim bogatstvom, središnja vlada je slaba i nema stvarnu vlast nad velikim dijelovima zemlje.
Iako su već pomalo izblijedjeli, na zidovima uz obalu mora u Tripoliju vidljivi su grafiti koji se izruguju s "Gadafijevim remek-djelom". Na jednom se vide i ubijeni bivši vođa i njegova knjiga u kanti za smeće, okolo njih naslikani su rojevi muha i natpis: "Gori u paklu zajedno sa svojom knjigom".
Unatoč bolnim uspomenama, neki, poput trgovačkog putnika Mahe, negdje imaju sakriven primjerak Zelene knjige. On kaže da je čuva za buduće naraštaje.
"Ta je knjiga svjedočila jednom od najstrašnijih poglavlja u povijesti moje zemlje", govori Maha dok ispija gutljaj guste, crne kave.
Nije si podizao spomenike
Iako je jako pazio na svoj kult ličnosti i prateću raskoš, Gadafi se razlikovao od ostalih diktatora po tome što si nije podigao nijedan spomenik pa su ustanici iz 2011. tražili neki simbol režima koji bi mogli ''srušiti''.
Ulogu Gadafijeva spomenika preuzela je Zelena knjiga, čiji su se primjerci bacali na gomilu i spaljivali.
"Iako je Zelena nestala iz optjecaja, njezini učinci još se vide. Jad u kojem živimo danas rezultat je razmišljanja koji se tom knjigom širio", rekao je Ahmed. (Hina)